Islam

Islam je nastao medju gradskim stanovnistvom. Muhammed a.s. je rodjen u Meki oko godine 570. Oko godine 610. poceo je propovijedati poruke koje dobija od Boga i koje su kasnije skupljene u knjizi Kur´an. Sve propovijedi tvrde da je Bog (Allah) jedan, milostiv i svemocan, kao i da nadzire tok dogadjaja. Na Sudnji dan on ce ljudima suditi prema njihovim djelima i poslati ih u raj ili pakao.

Bogati sloj pobunio se protiv nove religije, i to zbog osude njihovog ponasanja u Kur´anu, i poceo progoniti Muhammeda a.s. a i njegove sljedbenike. 622.g. Muhammed a.s. se iz Meke seli u Medinu i taj cin zvan hidzra oznacava pocetak islama kao vjere. Tu su ustanovljeni glavni obredni oblici, a to su postovanje (molitva), vjerski doprinos, post (mjesec ramazan) i hodocasce u Mekku.

Nakon smrti, Muhammed a.s. je ostavio i religiju i drzavu.

Drzava je u pocetku bila savez plemena ili rodova, ali kako se sirila tako je bila sve organiziranija. Drzavni poglavar bio je kalif, nasljednik, odnosno zamjenik Muhammeda a.s. Kako su Arapi bili nomadski i ratnicki narod, ucestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove a.s. smrti osvojeni su Sirija, Irak, Libija i Iran. Ta ekspanzija nastavila se citavo stoljece, na zapadu su osvojili sjevernu Afriku do Atlantika, presli u Spanjolsku, dosli su do Carigrada i Pakistana. U svim tim zemljama je do 17. stoljeca polako, ali sigurno islam postao glavna religija.

Islam se sirio miroljubivim nacinom: muslimanski trgovci s karavanama deva unijeli su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istocnu obalu Afrike, iz Indije se prosirio na Indoneziju, Maleziju i Filipine.

Novo razdoblje u povijesti islama pocinje 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, cime pocinje evropski utjecaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog utjecaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat.


Sveta knjiga Kuran

Kur´an je sveta knjiga Muslimana. Smatra se savrsenom bozjom objavom, vjernom reprodukcijom izvornika koji je urezan na ploci u nebu koja je vjecna. Zbog toga su kopije vrlo postovane i dodiruju ih samo nakon obrednog ciscenja.

Rijec Kur´an dolazi od arapskog glagola citati. Sastoji se od uvodnog poglavlja i jos 114 poglavlja ili sura, svrstanih prema duljini, najdulje je na pocetku, najkrace na kraju. Sama knjiga duga je kao krscanski Novi Zavjet, a sure su podijeljen na stavke, odnosno retke, koji se zovu ajeti. Kur´an smatra sve ljude religioznim bicima, svaki je pojedinac abd bozji, odnosno njegov stovatelj i sluzbenik i nema razlike izmedju postovanja i ostalog dijela zivota. Dzamija ne moze biti odvojena od trgovackog centra, kao ni politika od vjere. Tijelo i duh su nerazdvojno povezani u cjelinu ljudskog postovanja.

Islamski kodeks ponasanja pociva dakle na nekoliko temelja. Prvi stup islama je javno ocitovanje vjere. Drugi stup islama je molitva; pet je razdoblja za molitvu i prije svakog obavezno je ritualno pranje (u zoru, u podne, poslije podne, zalazak sunca i uvecer). U molitvi svi Muslimani svijeta okrecu se prema Mekki. Treci stup islama je vjerski doprinos (zekkat), tj. treba podijeliti bogatstvo sa siromasnima, duznicima, zatvorenicima, putnicimaæsa svima koji su manje sretni od tebe, iz iste su vjerske zajednice i jednako dragi Allahu. Kur´an se ne bavi toliko kolicinom, koliko kvalitetom davanja, ali uglavnom je to 2,5% godisnjeg prihoda u gotovini. Poseban doprinos daje se za vrijeme Bajrama, kraja mjeseca posta ramazana. Post je cetvrti stup vjerskog zivota, a zahtijeva potpuno uzdrzavanje od jela i pica tokom citavog mjeseca, od izlaska do zalaska sunca. Peta od osnovnih duznosti koju treba ispuniti jednom u zivotu, ako je to ikako moguce, je hadz ili hodocasce u Mekku. S dvanaestim mjesecom kalendara zapocinje razdoblje velikog hodocasca, a inace se radi o malom hodocascu. Prvi obred je obilazenje oko Kabe, zatim se ritualno prelaze okolni brezuljci i odlazi se na brdo Arafat, gdje se obavlja ritual stajanja od podneva do zalaska sunca u razmisljanju pred Allahom.

Inace se muslimanski odgoj usmjerava na dvije stvari: teologija uci covjeka sto da vjeruje, a vjerski zakon mu propisuje kako da se ponasa. U praksi je zakon bio vazniji.

Vjerski zakon islama zove se Serijat. On je utemeljen na bozjoj objavi, i izveden je iz cetiri glavna izvora. Prvi je Kur´an, za kog se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je andjeo Gabrijel postupno objavljivao Muhammedu a.s., kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu Sunna, knjiga predaja o Muhammedu a.s. i njegovom zivotu, Idzma, suglasnost zajednice i Kijas, zakljucivanje iz prva tri izvora. Ishodiste mu je zapravo u predislamskom obicajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono sto je Allah naredio, ono sto je Allah preporucio, ali nije propisao kao obavezno, ono sto je Allah ostavio zakonom neodredjeno, ono sto je Allah otklonio, ali ne i izricito zabranio i ono sto je Allah izricito zabranio. Pojam serijata puno je siri od bilo kojeg zapadnjackog poimanja prava, jer pokriva sva podrucja zivota. Kasnije, u 19. stoljecu, moc serijata slabi, i to kao prvo zbog evropskog utjecaja, a kao drugo zbog ublazavanja strogih porodicnih zakona.

Islam ima dvije osnovne skupine vjernika: sunite i sijite. Do raskola je doslo kada se postavilo pitanje ko ce naslijediti Muhammeda a.s. Suniti (kojih cine vecinu od oko 90% Muslimana) tvrdili su da niko ne moze naslijediti Muhammeda a.s., jer je Kur´an oblikovao i dovrsio objavu Bozjeg vodstva. Muhammedov a.s. nasljednik zato moze biti samo cuvar nasljedja, on ce biti kalif s podredjenom vlascu kao vodja vjernika, a bira ga zajednica postupkom idzme. Za sijitske muslimane glavna je osoba vjerske vlasti imam, koji je nasljednik zato jer ima sposobnost nadahnutog i nepogresivog tumacenja Kur´ana, a sijiti govore o sebi kao o pozvanom i odredjenom narodu. Najvaznija misticna tradicija, sufizam, pridonosi sjedinjenju sijitske i sunitske svijesti.

Neka od dostignuca arapskih, odnosno muslimanskih ucenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala ucenja koja su usvojena na Istoku, djela grckih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski prirucnik Avicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuca perzijskih lijecnika, decimalni sustav, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti zbiljski izgled stvari u apstraktni. Kur´an uci da su predmet i njegova slika magicno povezani, sto je razlog da je umjetnost koja predstavlja, kao npr. slikarstvo, zabranjena. 1258. Mongoli su razorili Bagdad, sto se oznacava pocetak opceg stagniranja sirenja Islamskog carstva.