XTRAT
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Ići dole

:deda: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:09 pm

ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Soc-filozofija
Veza izmedju ove 2 nauke je velika. Moze se i reci da se soc i razvila iz fil, kao njen odgovor. Fil sama daje ideje i apstraktnu sliku, a soc proucava drustvo kroz his da bi znala objesniti pojave koje se odvijaju sada i koje ce se odvijati u buducnosti. Osnovna razlika izmedju ove 2 nauke je to sto soc uzima u obzir da je drustvo kompleksnog karaktera i da u skladu s tim daje raznovrsna rjesenja. Ona uzima u obzir da su pojave povezane, dok fil sve ovo posmatra dosta sematski. Medjutim, soc pri istrazivanju drustvenih pojava polazi od filozofskih stanovista pa je veza izmedju njih i dalje cvrsta. Ovo i predstavlja najvecu prepreku u daljnjem razvoju soc kao zasebne nauke.

Soc-historija
Ljudska proslost je ogroman izvor podataka i sve nauke pa i soc jeko su vezane za nju. Soc pri istrazivanjju drustvenih pojava koristi mnoge primjere iz proslosti da bi shvatila same pojave i njihove uzroke: his je najbolji ucitelj. Medjutim sama nauka his se razlikuje od soc. His samo posmatra dogadjaje, daje i uzroke, a soc sve to koristi kao materijal za pocetak proucavanja neke pojave. Ipak veza izmedju ove 2 nauke je prejaka i sigurno je da ce tako ostati.

Soc-poloticka ekonomija
Pol-eko je vrlo bitna za soc i za sve druge nauke jer posmatra jedan vrlo vazan aspekt ljudskog drustva, a to je ekonomski aspekt. Ona posmatra stanovnistvo, radnu snagu, kao djelove drustva i materijalnu reprodukciju, kao vazan preduslov opstanka jednog drustva. Medjutim pol-eko se zadrzava na tome, a soc, uz ovaj posmatra jos i ostale aspekte ljudskog drustva. Ovi neekonomski aspekti jako mnogu uticu i na samu ekonomsku situaciju. Soc posmatra pojedince kao djelove drustva, a ne kao radnu snagu teko da se moze reci i da soc i kriticki nadopunjava pol-eko. Soc pokusava pronaci bolje odnose koji bih rad ucinili djelotvornijim.

Soc-psihologija
Najocitija veza izmedju ovih nauka se primjecuje kada se govori o drustvenoj strukturi. Psi proucava kako drustvena sredina utjece na pojedince i kako reakcije ojedinaca utjecu na drustvo. Ali ona proucava samo psihicku stranu tih utjecaja, dok soc posmatra odnose uopste. Tu je svakako obuhvacena i psihicka strana koja jako mnogo djeluje na ekonomski i drustveni polozaj pojedinaca ili grupe. Soc vise zauzima psihicko stanje drustva, a psi pojedinaca. Sve u svemu veza izmedju ovih nauka je prisutna, anrocito je bitna za soc, koja iskoristava rezultate psi u svojim proucavanjima.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:10 pm

PLATON
Djela: ''Drzava'' i ''Zakoni''
U svojim djelima razvija koncepciju idealne drzave tako sto istrazuje klasne odnose tadasnjeg doba. Posebno je istakao znacaj djelovanja ekonomskih cinilaca i njihov uticaj na politiku. u istrazivanjima strukture robovlasnickog drustva, Platon uporedjuje postojecu robovlasnicku drzavu sa koncepcijom idealne drzave. Smatrao je da postoji velika klasna protivrjecnost izmedju klase bogatih i klase siromasnih, pa bi robovlasnicko drustvo trebalo teziti ka idealnoj drzavi –bez suprotnosti klasa- , gdje bi kaste(filozofa, ratnika, trgovaca) obavljale svoje duznosti da bi se ocuvao robovlasnicki poredak. Takodjer je istakao znacaj podjele rada unutar koje se stvara zavisnost pojedinaca od drustva. u djelu ''Zakoni'' istrazuje geografske i demokratske determinante funkcionisanja drustva tako da ljudi zive po zakonima koji nisu u suprotnosti s klimom i geografskom konfiguracijom zemlje.
ARISTOTEL
Djela: ''Politika'' i Nikomahova etika''
Aristotel kao Platonov ucenik primarno istrazuje strukturu i promjene politickog drustva, koje proizlazi iz njegove filozofske koncepcije covjeka: covjek je ''zoon politikon'' – politicka zivotinja sa razlicitim interesima od drugih ljudi, ali koja da bi mogla opstati mora zivjeti u zajednici sa drugim ljudima. Kod Aristotela nailazimo na shvatanje o nejednakosti izmedju ljudi kao prirodnoj datosti – ljudima je priroda dala razlicite sposobnosti, jedni su za upravljanje, drugi za robovski rad. Znacaj Aristotela za istrazivanje strukture robovlasnickog drustva je u tome sto je on socijalne fenomene izucavao zajedno sa ekonomskim ciniocima tj. imovinskoj nejednakosti(sastoji se iz 3 klase – bogati, srednje bogati i krajnje bogati) kao izvorom klasnih suprotnosti u drustvu. Zakljucio je da treba izbjegavati ekstremne razlike da ne bi doslo do protivjecnosti izmedju klasa sto bi prouzrokovalo sukobe, a samim tim i propadanje robovlasnickog drustva(kome je on pripadao). On drustvenu stvarnost dijeli na 4 dimenzije: FILIA(drustvena solidarnost), KOINONIA(posebne grupacije), POLITEIA(drzava)i NOMOS(pravila o drustvenim postupcima).


ELEMENTI SOCIOLOSKE MISLI U SREDNJEVJEKOVNIM TEORIJSKIM KONCEPCIJAMA DRUSTVA
Augustin u svom djelu ''O drzavi bozjoj'' razvija novu koncepciju drustva sa naglasenom teoloskom notom. On je zastupnik ideje o deterministickom karakteru razvoja drustva. Sukobljavajuci dvije postojece forme drzave svjetovnu i bozju, smatra da se razvoj drustva odvija po deterministickim zakonostima proizaslih iz bozje volje. Pokretacke snage u razvoju drustva je bozje providjenje, a ne stvarni drustveni uslovi covjekovog zivota.
Ibn Halduna je pokusao konstituisati historiju kao nauku koja bi kao predmet proucavanja imala ljudsko drustvo. On istrazuje opste faktore historijskog razvoja drustva i predpostavlja da postoji uska veza izmedju nacina proizvodnje i drustvene strukture, i te se veze ispoljavaju kroz pravne, politicke, psiholoske forme drustvenih procesa. Pokusao je objasniti sustinu i cinioce drustvenog razvoja. Smatrao je da svako drustvo prolazi kroz 3 razvojne faze: ulaznu, fazu kuliminacije i silaznu, tako da drustveni razvoj poprima ciklicni karakter.
Tomas Mor i Kampanela su zacetnici socijalutopijske misli. T.M. u svom djelu ''Utopija'' i K: u djelu ''Grad sunca'' pokusavaju teorijski osmisliti mogucnost ustanovljenja jednog novog
drustva u kojem ne bih bilo klasnih razlika.
Tomas Hobs – ''Levijatan'' smatra da je covjek po prirodi egoisticko bice iz cega slijedi stalna suprostavljenost pojedinaca. On smatra da je potrebno uspostaviti drustvenu silu(pojedinci vlastitom voljom prenose suverenitet na vladara) radi odrzanja postojeceg drustva.
Zan Zak Ruso u svom djelu ''Drustveni ugovor'' smatra da suprotnosti u drustvu nastaju s pojavom privatnog vlasnistva koje je osnovni faktor razlike medju ljudima. Da bi se drustvo odrzalo, pojedinci prenose prava na vladara, ali narod ima pravo da ga smjeni ukoliko ispolji apsolutisticke pretenzije, znaci nosioc suverenosti je narod a ne vladar.
Djanbatista Vikoa u djelu ''Princip nove nauke'' pokusava refirmirati koncepciju ciklicnog kretanja historije. On smatra da se u historiji razvoj drustva ispoljava kroz stalno ponavjanje 3 doba: bozanskog ili mitskog, herojskog i ljudskog doba. Covjeka je shvatio kao povijesno drustveno bice koje sa svojom kulturom i civilizacijom prolazi kroz razlicite razvojne faze.
Monteskijea u svom djelu ''Duh zakona'' razlikuje 3 tipa poretka: republiku, monarhiju i despotsku vladavinu. Smatra da na svaki poredak djeluje geografski faktor i da u okviru drustvenog i politickog poretka djeluju zakoni(koji su uslovljeni klimom, duhom naroda, religijom) Slabost M. teorije je to sto je za njega u razvoju drustva dominantan jedan faktor u odnosu na ostale, i to geografski. Tako se M. teorija o drustvu moze shvatiti kao teorija socioloskog pluralizma faktora.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:11 pm

SEN-SIMONOVA KONCEPCIJA DRUSTVA
Djela: ''Katekizam industrijalaca'' ''Organizator'' ''Industrijski sistem'' ''Novo hriscanstvo''
SS shvata drustvo kao cjelinu sa vlastitim zakonitostima i kretanjem. ON raspravlja o razlicitim problemima koji se vec smatraju socioloskim problemima. Drustvo shvata kao dinamicku cjelinu trajno podloznu promjenama. On je definisao zadatak ove nauke da ne istrazuje samo drustvene tvorevine, nego i drustvene procese. Za njega kljucni pojam je drustvena struktura, jer mu je osnovna preokupacija bila istrazivanje klasne strukture i klasnih odnosa. SS smatra da tip vlasnistva odredjuje drustvenu strukturu, a kasnije uvodi pojam proizvodnje i podejele rada. Pokretackih snaga u razvoju drustva smatra razne tipove npr: materijalni rad, vlasnistvo, proizvodne potrebe, sistem ideja, razvitak nauke. SS dijeli drustvo u 2 klase: klasu radnika(proizvodjaci, obrtnici, trgovci) i klasu neradnika(zemljoposjednici, neproizvodna burzoazija). Poseban znacaj pridaje naucnicima, inzinjerima i tehnicarima koje smatra najzasluznijim za drustveni progres. Smatrao je da je nuzan uslov dokidanja klasa u drustvu ravnomjerna distribucija privatnog vlasnistava, kada jednino mogu nestati klase u drustvu.Bio je pobornik ideje vladavine stvarima, a ne vladavine ljudima. SS je zakljucio da nema trensformacije klasne strukture bez redikalne promjene vlasnickih odnosa. SS utjecao je na stvaranje socioloskih ideja i koncepcija Ogista Konta i Marksa.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:12 pm

KONTOVA KONCEPCIJA DRUSTVA
Djela: ''Kurs pozitivne filozofije'' ''Pozitivisticki katekizam'' ''Sistem pozitivne politike'' ''Rasprava o pozitivnom duhu''
K. smatra se utemeljivacem sociologije. Umjesto prethodnog imena –socijalna fizika- nauci daje ime –sociologija- i definise njen zadatak –istrazivanje pozitivnih cinjenica drustvenih pojava. K. smatra da soc treba istrazivati konkretne stvarnosti da bi spoznala zakonitosti i odnose koji egsistiraju u drustvenoj stvarnosti. Soc dijeli na -socijalnu statiku(zadatak da istrazuje dimenziju poretka) i –socijalnu dinamiku(dimenziju prgresa). Zakoni statistike svedeni su na zajednicki naziv – pojam drustvenog konsensusa, koji izrazava opstu saglasnost svih clanova drustva u postojecem poretku. Socijalna dinamika proucava razvoj sistema, ali ne u smislu zamjene postojeceg novim, nego u smislu poboljsanja drustvene organizacije koja na neki nacin ovjekovjecuje postojeci poredak. K. smatra da su dinamicki zakoni subordinirani opstem zakonu transformacije ljudskog duha, prema kojem ljudski duh prolazi kroz 3 faze razvitka: 1.teoloska faza- teoloski i vojni poredak, dominantni oblik svjesti je teoloski, a shvatanje drustvenih pojava je: vjerovanje da na prirodu i drustvo djeluje bozansko providjenje. 2.metafizicka faza- opsti filozofski i pravni principi dominiraju 3. pozitivna faza-uspostavlja se miroljubljiv i racionalan poredak, dominacija nauke i tehnike. Glavna zasluga za razvoj soc je da je K. shvatio razvoj drustva kao sveukupnost drustvenih pojava, a drustvo kao cjelina je nesvodivo na jednu dimenziju. Nedostatak K. je negirao klasnu borbu kao nacin koji dovodi do promjena postojeceg poretka, za njega je uzrok svih promjena u drustvu transformacija stanja ljudskog duha.


MEHANICKI PRAVAC
Kao pobornici ovog pravca Dekart, Spinoza, Solvi smatraju da u soc kao u mehanici, fizici, hemiji vladaju odredjene zakonitosti. a zakoni drustvenog razvoja se objasnjavaju npr. kao mehanicki zakoni. Ljudski organizam se uporedjuje sa mahanickom napravom. Upotrebljavaju se pojmovi kao npr. ravnoteza, privlacenje, odbijanje i sl. Ovaj pravac nema utjecaj na savremenu soc jer je drustvo kompleksnije od mehanicke naprave.

BIOLOGISTICKI PRAVAC
Ovaj pravac pokusava objasniti drustvene pojave uporedjujuci drustvo sa bioloskim organizmom. Obuhvata 3 osnovne vaijante 1.-organicisticku, 2 –socijaldarvinisticku 3. –rasisticku. Utemeljivac organicisticke varijante biologizma je englez Herbert Spenser(djela: ''Principi soc'' ''Deskriptivna soc'' ''Pojedinac protiv drzave''. On smatra da bioloski zakoni evolucije vaze i za drustvo, i da postoji kruta veza izmedju klasne strukture drustva i tkiva u organizmu. Uporedjivao je nervni sist bioloskog organizma s vladajucom klasom u drustvu, jer kao sto nervni sist upravlja svim djelovima organizma, tako vladajuca klasa ima kontrolu nad svim dijelovima drustva. Po njemu drustvo prolazi kroz 2 faze koje rezultiraju 1.-militaristickim 2.-industrijskim tipom drustva. Za njega ideal je industrijsko drustvo utemeljeno na demokratiji.Nedostatak njegove teorije je neuocavanje drustvenih klasa i njihov sukob u industrijskom sistemu; i taj da organicisticka analiza ne zna razliku izmedju 3 cijeline: 1.-mehanistickih sistema 2.-organskih sistema 3.-drustvenih skupova. Pored Spensera ovaj pravac su slijedili sociolozi Espina i Vorms. Utemeljivac socijal-darvinisticke varijante je Darvin koji smatra da je osnovni zakon prirode borba za opstanak tj. prirodna selekcija vrsta. Drustvo je mjesto sukoba pojedinaca i grupa gdje vlada stalna borba za opstanak, ostaju oni koji se prilagode drustvenim promjenama.
Rasisticka varijanta tumaci drustvene pojave na bazi prirodne nejednakostipojedinih rasa u drustvu. U drustvu postoje manje ili vise sposobni varijeteti, bijela rasa sposobnija od ostalih i ona je nosilac progresa i razvoja. Predstavnici: J.A.Gobino ''Esej o nejednakosti ljudskih rasa'' S.Cemberlen i Alfred Rozenberg.


GEOGRAFSKI PRAVAC
Zastupnici ovog pravca obajsnjavaju drustvene pojave polazeci od pretpostavke da su geo cinioci(konfiguracija tla, klima, geo duzina i sirina) odlucujuci za bit drustvene pojave i da uticu na formiranje drustvene strukture. Predstavnik ovog pravca Fridrih Racel ''Antropogeografija'' i ''Politicka geo'' posebno je isticao znacaj uticaja zemljista i klime na zivot ljudi, smatrajuci da su ekonomska, duhovna i politicka struktura jednog drustva apsolutno determinantna konfiguracijom zemljista.Ovaj pravac u soc nije ostavio neki znacajniji trag zbog neargumentovanosti postavljenih teza.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:13 pm

PSIHOLOSKI PRAVAC
Individualnopsiholoski pravac
Gabrijel Tard ''Zakoni podrazavanja'' ''Drustveni zakoni'' shvata soc kao interpsihologiju tj prema njemu soc istrazuje medjusobne odnose pojedinaca u drustvu, utemeljen na psihickim karakterima pojedinaca. Osnovni oblik socijalne veze izmedju pojedinaca je podrazavanje ili imitacijana osnovu koje se formiraju misljenja, shvatanja itd. Nedostatci: smatrao je da su procesi podrazavanja unaprijed prisutni kod covjeka, a ne da su oni determinisani covjekovom drustvenoscu.
Maks Weber ''Privredno drustvo'' ''Protestantska etika i duh kapitalizma'' ''Nauka kao poziv'' ''Politika kao poziv'' On je govorio da su drustveni procesi rezultati djelovanja jednog pojedinca na druge tako da se moze reci da W. soc definise kao nauku o drustvenoj akciji. Ona je po njemu psihicka potreba i dijeli je na 4 tipa:1.-racionalna akcija u odnosu na cilj 2.-racionalna akcija u odnosu na neku vrijednost 3.-tradicionalna akcija 4.-emocionalna akcija. Osnovni zadatak soc treba da bude shvatanje znacenja koje pojedinac daje svom ponasanju.W. razlikuje racionalno(rukovodjeno umnom) i iracionalno(javlja se pod uticajem emocija) ponasanje. Za napredak drustva potrebno je da se emociono reducira a poveca racionalno. Isticao je znacaj religije , u svom najpoznatijem djelu istice da protestantizam usmjerava pojedinca na racionalnu proizvodnu djelatnost, a kao rezultat toga nastaje kapitalisticko drustvo. W. je po psihickim karakteristikama isticao :racionalni, tradicionalni i harizmatski tip dominacije. Izvrsio je jak utjecaj na funkcionalizam.
Sigmund Frojd ''Psihopatologija svakodnevnog zivota'' ''Tri eseja o teoriji seksualnosti'' ''Uvod u psihoanalizu'' zastupao je teoriju instikta. Za njega su sve drustvene pojave rezultat polnog instikta.tj libida. Polni nagon je uzrocnik svega i treba biti zadovoljen po svaku cijenu. U suprotnom ta energija ce biti primjenjena na neku drugu djelatnost koja moze biti i poz i neg za drustvo. F. smatra da psihoanaliza nije samo dodatak soc i psihologije vec da im ona predhodi, a po njemu ona predstavlja metodu posmatranja ponasanja licnosti posebno obracajuci paznju na seksualnost.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:14 pm

Kolektivnopsiholoski pravac
Najznacajniji predstavnik Emil Dirkem ''O podjeli drustvenog rada'' ''Pravila socioloske metode'' ''Elementarni oblici religizionog zivota'' ''Pragmatizam i sociologija''. U svom ucenju on istice specificnost drustvenih pojava u odnosu na drustvene procese. Primjetno je i nastojanje da soc poveze sa drugim naukama-pravo, politika, ekonomija. Vrlo je znacajan jer je soc posmatrao kao sklop kompleksnih pojava i procesa . On za razliku od drugi koji su do tada isticali da je podjela rada izvor klasne nejednakosti, smatra da joj je podjela funkcija stvaranja solidarnosti izmedju pojedinacai grupe. Razlikuje 2 tipa solidarnosti 1.-Mehanicki tip koji je karakteristika slabije razvijenih drustava i u kojem su veze dosta cvrsce i bitne za funkcionisanje cijeline i zasnivaju se na slicnosti funkcija koje su obavljali 2.-organski tip koji se nalazi u modernijim drustvimakompleksnije strukture gdje su veze medju pojedincima slabije i koji je rezultat razlika u funkcijama i podjeli rada. Po njemu mehanicka solidarnost iscezava, a organska preuzima dominanciju. Za dvije vrste solidarnosti postoje i 2 tipa drustvene strukture. Mehanicka se susrece u klanovima i hordama gdje je drustvena reprodukcija na niskom nivou, a organska se susrece u organizovanim drustvima u kojima je prisutna podjela rada. Kada jednom ta podjela bude dovoljno razvijena, preci ce se na novu strukturu. Vaznu ulogu u podjeli rada igra i kolektivna svijest koja, po njemu, daje karakter jednom drustvu. U mehanickom tipu solidarnosti ova svijest je jako izrazena, dok u organskom ulogu u potpunosti preuzima podjela rada. Medjutim, on kod podjele rada zanemaruje ekonomske aspekte te podjele i posmatra samo moralne. Nedostatak ovog ucenja je i to sto on negira sukobe i protivjecnosti, pogotovo kada govori o kolektivnoj svijesti koja je u stvarnosti cest razlog sukobljavanja. Pozitivna stvar je to sto je uvidio znacaj podjele rada na formiranje drustvene strukture.


FORMALNI PRAVAC
Utemeljivac Ferdinand Tenis po njemu zadatak soc je da izucava oblike drustvenih pojava jer nije u mogucnosti da proucava sadrzaj. T. pri istrazivanju drustvenih pojava razdvaja formu od sadrzaja smatrajuci da su forme nastale kao rezultat medjusobne djelatnosti pojedinaca u drustvu. 2 osnovne drustvene forme zivljenja po njemu su zajednica i drustvo. Zajednica je autenticna forma zivljenja, zivi organizam dok je drustvo mehanicki i umjetni agregat, skup individuuma. Pocetne forme zajednice utemeljecene su na krvnom srodstvuda bi se kasnije, slozeniji oblici zajednice formirali po osnovi zajednickog mjesta zivljenja, po osnovi susjedstva tako da se razvoj zajednice ispoljava kroz 3 forme: 1.-krvna(srodstvo) 2.-mjesna(susjedstvo) 3.-duhovna(prijateljstvo) Zajednica moze biti kostruisana tako da se zivot u njoj odvija kao posjedovanje i uzivanje zajednickih dobara. Zajednica je miroljubiva forma zivljenja.Drustvo je utemeljeno na faktickoj volji njegovih pripadnika gdje ljudi po vlastitom izboru uspostavljaju medjusobne odnose tvoreci na taj nacin konkretan oblik drustva. T. smatra da zakoni drustvenog razvoja izrazavaju historijsku tendenciju prelaska zajednice u drustvo.T. je uocio prisutne protivrjecnosti i drustvu i znacaj drustvenih protivjecnosti sa stanovista procesa grupisanjau drustvu koje je on pojednostavnio na zajednicu i drustvo. Istrazivao je empirijski odredjene drustvene probleme- polozaj radnika i ispitivanje javnog misljenja. Nedostatak njegove koncepcije drustva je vidljiva u naglasenim elementima psihologizma, jer on smatra da voljnih procesa u drustvu zavisi i konstituisanje formi ljudskog zivljenja. Tesko je prihvatljiva njegova tvrdnja da se proucavanja formi geometrijskih figura ne razlikuje od proucavanja drustvenih pojava. Time je ispustio uzrocno-posljedicnu vezu izmedju pojava
Georg Zimmel je jedan od znacajnijih predstavnika formalnog pravca u gradjanskoj soc.
Prema njemu primaran zadatak soc je istrazivanje oblika drustvenog zivota sto joj omogucuje da sadrzaju udahne drustveni karakter. Soc treba istrazivati sl oblike drustvenog zivota: sukob, konkurencija, drustvena podjela rada, subordinacija, dominancija. On smatra da se soc treba koristiti i psihologijom.
Leopold von Vize se smatra utemeljivacem racionalne soc u kojoj formalna soc nalazi svoj nedostatak. U djelu ''Sistem opste soc'' V. smatra da je drustvena pojava rezultat sveukupnosti medjusobnih odnosa ljudi. Jedino soc moze vlastitoj analizi podvrgnuti cjelinu ovih odnosa. Soc analizira, posmatra i sistematizuje cinjenice do kojis dolaze adaptacije kao i procese suprostavljanja, konkurencije, konflikata itd. Ovako shvaceni odnosi koncentrisu se u drustvene tvorevine: 1.-mase 2.-grupacije 3.-apstraktni kolektiviteti. Opcenito formalizam je uticao na diferenciranje soc od ostalih drustvenih nauka jer je soc istrazivala zajednicke karakteristike svakog drustva. Osnovno ogranicenje je u prenaglasavanju forme u odnosu na sadrzaj i teoricari sve se cesce oslanjali na psihologizam. Formalizam je izvrsio veci uticaj na gradjansku soc samo u SAD gdje je prisutan u soc teorijama koje se bave istrazivanjem drustvenih struktura kao soc formi.


FUNKCIONALISTICKI PRAVAC
Teoreticari funkcionalizma pokusavaju objasniti drustvene pojave s obzirom na njihov u funkciju u okviru sistema odnosno drustva. Predstavnici: Malinovski, Radklif-Braun, Nadel, Parsons.
Malinovski ''Magija, nauka i religija'' ''Naucna teorija kulture''. U svojoj funkcionalistickoj teoriji M. polazi od temeljnog principa funkcionalizma – principa funkcionalne univerzalnosti drustvenih pojava: svi elementi drustvene strukture imaju standardni karakter i poz funkciju koja je osnova integriteta drustva kao cjeline. U teoriji kulture M. smatra da u svim tipovima civilizacije svaki drustveni cin, obicaj, ideje, vjerovanja ispunjavaju neku vitalnu funkciju. Po njemu je socijalna struktura funkcija kulturnog determiniyma, tako da je uzrok i granica svake strukturalne promjene u drustvu rayvijanje odredjenih potreba u okviru kulturalnog sistema. M. je dosta bio pod uticajem organiciyma i biologiyma pa smatra da je dinamika drustva uslovljena dinamikom ljudskog organiyma. Pri istrazivanju drustva on krece od analogije strukture i socijalnog sistema, a kulturni determinizmi odredjuju strukturalnu formu nekog drustva. Ti kulturalni determinizmi su obicaji, ideje, vjerovanja i drugi drustveni cinovi. Pored ovog kulturnog, prisutan je i bioloski determinizam koji ima nepromjenljiv karakter.
Braun kaze de je drustena struktura sastavljena od djelova tj. pojedinaca koji postuju odredjene norme. Ovdje se uvodi pojam institucije koja predstavlja skup normi koje priznaje jedna drustvena grupa. Svaki pojedinac postujuci te norme igra svoju ulogu, i u medjusobnim interakcijama dolazi do socijalizacije. Stabilnost drustva zavisi od postivanja normi, a kada dodje do njihovog krsenja cijeli sistem se poremeti i slijede sankcije. Vazan je i pojam polozaja koji svaki pojedinac zauzima vrseci svoju ulogu u drustvu. B. govori i o socijalnim vrijednostima koje su integrirajuci faktor u drustvu. B poistovjecuje pojmove sistema i strukture.
Nadel smatra da su procesi strukturacije direktno povezani sa sistemom uloga u drustvu koji je temelj socijalne organizacije. Za njega se teorija strukture i socijalnog sistema oslanja na teoriji drustvene organizacije, na pravila koja regulisu odnose izmedju pojedinaca kao elemenata sistema odnosno strukture drustva. N. poistovjecuje pojmove sistema i strukture sto je osnovni nedostatak funkcionalizma.
Talkot Parson izdvaja 4 pojma funkcionalizma: 1.-akter 2.-cilj 3.-situacija 4.-normativna orijentacija. On poistovjecuje pojmove socijalni sistem i socijalna struktura. P. polazi od predpostavke da je svaka pojava funkcionalna u odnosu na sistem. Svaki covjekov postupak doprinosi drustvu i njegovoj stabilnosti. Sistem je funkcionalan ako se akteri ponasaju u skladu s normativnim standardima. Suprostavljao se Maksovoj teoremi, a govorio je i o izjednacavanju licnosti sa njegovim ulogama. Medjutim i P. zanemaruje sukobe medju drustvenim grupama i smatra da svi teze integraciji.
Sve u svemu, funkcionalizam ia i prednost i nedostatak u odnosu na druge. Prednosti su sto je uspio izgraditi stabilnost, sto koristi vise koncepata koji se primjenjuju u analizi drustvenog sistema. Medjutim funkcionalizmu ne uspjeva da shvati kako da ove koncepte ukljuci u drustvenu cjelinu, a stabilnosti se pridaje previse paznje.


STRUKTURALISTICKI PRAVAC
Strukturalizam je narocito prisutan u antropolosko-socioloskim teorijama drustva u okviru francuske antropologije i soc, gdje je aktuelno prisutan i razvijen do krajnjih konsekvenci. Smatra se da je Kontova pozitivisticka koncepcija drustva i drustvene strukture ostavila dubok trag u francuskoj teorijskoj misli, posebno u naukama koje granice sa soc, npr soc antropologija gdje se taj utjecaj u formi logickog empirizma tj. logickog pozitivizma iskazuje kao nastijanje da his razvitak drustva bude o
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:15 pm

Drugi test

PREDMET SOCIOLOGIJE
1)Sociologija istražuje društvo kao cjelinu, kao totalitet, kao sveukupnost procesa i odnosa.
Predmet soc. jest čovjekova djelatnost, >Akcija<,društvena stvarnost se svodi na odnose između pojedinaca.predmet izuč. Jesu i institucije. Sociologija istražuje različite vrste pojava, pri istraživanju druš. fenomena polazi od sveukupnosti njihovog uslovaljavanja, predmet soc. se kreće u rasponu od konkretnog do apstraktnog. Istražujći društvene pojave istražuje uzročno posljedične odnose između pojava. Soc. istražuje kauzalne interakcije pojava u društvu, gdje je uslovljavanje društvenih pojava recipročno , a ne jednosmjerno, tako da višestranost međusobnog uslovljavanja druš. pojava izražava kategoriju društvene cjeline.
2)Soc. proučava društvenu strukturu i razvoj društva.Istražuje društvene pretpostavke, objektivne uslove i agense, pojedince i grupe.
Istražujući druš. strukturu postoje dvije analize: 1)analiza odnosa i procesa koji izražavaju uzročnoposljedične, strukturalne, funkcionalne i genetičke veze društvenih pojava usmjerenih prema reprodukovanju konkretnog društva 2)analiza procesa i odnosa gdje astrukturalni karakteri tendiraju ka promjeni konretne strukture društva.
Predmet soc. bitno je sadržan i u “oslobađanju” društvene prakse od ideološkog zamagljivanja stvarnog karaktera odnosa i procesa u društvu.
Dio predmeta soc. je istraživanje druš. razvoja, te opšte zakonitosti nastanka i razvoja društva kao cjeline. Istraž. Ponovljivost društvenih pojava, njihov zakoniti razvoj. Prelaskom jednog društva u drugo soc. pristupa analizi korjenite(radikalne) i postupne (evolutivne) promjene u društvu tj. društveno-ekonomskoj formaciji. Do promjene društva dolazi promjenom načina proizvodnje. Zakoni revolucije su primarniji nego zakoni evolucije. Soc istraž. Odnos pojedinaca i pojedinca i druš. grupe u kontekstu društva kao cjeline.
METODE U SICIOLOGIJI
Marksistička soc. polazi od historijskog materijalizma kao generalne metode. Radomir Lukić djeli metode u soc. na 1)metode prikupljanja činjenica(posmatranje, ispitivanje,mjerenje..)2)metode naučnog objašnjenja ili explikacije
Ante Fiamengo ih djeli na: 1)pomoćno tehničke metode prikupljanja činjenica 2)posebne naučne metode 3)metodenaučnog objašnjenja, Joze Goričar ih djeli na: 1)historijska metoda, 2)komparativna metoda, 3)ststistička metoda, 4)metoda proučavanja pojedinačnih slučajeva…
Uopšte jedan dio metoda služi za prikupljanje činjeničnog materijala, dok druge metode služe za objašnjavanje nastanka druš. pojava. Monografska metoda je analiza pojedinačnog slučaja druš. pojave.
Le plej u djelu “Evropsko radništvo” istražuje radničke porodice. Slabost je u tome što predstavljajednostavnu kolekciju prikupljanja činjenica. Od komparativnih metoda tu je historijsko-komparativna metoda. Osnovna veza između društvenih pojava jest uzročna veza, gdje soc. istražuje i funkcionalnu povezanost tih pojava.

POJAM I KARAKTERISTIKE DRUŠTVA
U Soc. koncepcija društva egzistiraju društvene determinante koje daju pečat svakom društvu(podjela rada, tip svojine nad sredstvima za proizvodnju , druš. institucije..) Društva obuhvata i psihički činilac. Buharin “Teorija historijskog materijalizma” smatra da su u svakom društvu uočljiva mišljenja i osjećanja koja prožimaju društvo. Rad kao tvorac čovjeka i društva jest bitno obilježje svakog društva. Rad jr bitan u formiranju čovjeka kao bića , rad je osnovna kohezivna sila. Samo u društvu čovjek je sposoban da uspostavlja vlastitu dominaciju nad prirodom humanizirajući prirodu i mjenjajući sebe. Društvo je uvijek rezultat međusobne interakcije ljudi na bazi njihove proizvodne djelatnosti. Društvo predstavlja okvir reprodukcije društvenih individuuma. Moramo misliti o društvu kao “društvu u aktu” stalnih promjena njegove strukture pod uticajem odnosa i klasnih sukoba. U formi svojevrsnog “poretka” pojedinac ili grupa imaju određenu funkciju. Reprodukcija čovjekovog života društveno je uslovljena, jer zadovoljavanjem vlastite biološke potrebe javljaju se i druge potrebe. Da bi zadovoljili vlastite potrebe moramo proizvoditi. Radeći i prizvodeći čovjek tvori: 1)materijalne vrijednosti 2)mrežu društvenih odnosa 3)oblike saznanja društva i prirode.
Društvo čini sveukupnost individuuma koji obavljaju organizovane ljudske djelatnosti i koji su povezani proizvodnim odnosima karakterističnim za određeni historijski stepen razvitka proizvodnih snaga. Svi zadovoljavaju svoje potrebe na određenoj teritoriji, sam proces stabilizacije društvene strukture obavlja se podsredstvom sistema društvenih institucija.

POJAM I VRSTE DRUŠ. POJAVA
Soc. istražuje pojave koje se ponavljaju. Društvene potrebe su jedan od najznačajnijih činilaca nastanka društvenih pojava. Odnos čovjeka i prirode, te čovjeka i drugih pojedinaca i grupa je određen stepenom razvijenosti materijalnih proizvodnih snaga . Suština je pojava vezana za pojam rada. Rad je sadržaj procesa i odnosa u društvu. Čovjek vlastitu društvenost iskazuje kroz rad, to je zajednički kolektivitetni napor ljudi da zajednički savladaju prirodne i društvene sile. Društvena pojava je jednovremeno i individualna i društvena. Društvene pojave su u trajnom međusobnom uzročno-posljedičnom odnosu. Specifičan karakter društvenih pojava ke istraživanje društvenih pojava uslovljeno društvenim činiocima koji krajnje utiču na karakter istraživanja. Suštinska oznaka društvenih pojava je promjenjivost . Dinamički karakter društvenih pojava proizilazi iz stalnog mijenjanja društvenih okvira nastanka. Podjela pojava: 1)pojave baze 2)pojave nadgradnje društva, te na 1)društvene procese i 2)društvene tvorevine. Pojave koje pripadaju ekonomskoj strukturi nastaju kao rezultat materijalnoproizvodne djelatnosti. Pojave Nadgradnje ili superstrukture vezane su za neekonomske djelatnosti individuuma. Procesi su specifične pojave koje leže u osnovi promjena u društvu, te su manifestirani vid društvenog dinamizma. Suština procesa je povezivanje ljudi u područjima njihovih različitih djelatnosti.
Društvene tvorevine predstavljaju relativno stablilizovane trajne društvene odnose i izražavaju statističku dimenziju društva.
Sadržaj procesa izražava tip čovjekove djelatnosti. Formalna strana procesa izražava način povezivanja ljudi koji su sudionici nekog procesa.
Podjela društvenih procesa: 1)primarne 2)sekundarne, ako dolazi do promjene postojećeg društva na 1)procese strrukturacije 2)procese destrukturacije. Prema složenosti na 1)jednostavne 2)kompleksne . prema načinu odvijanja na 1)skrivene 2)manifestirane. Prema uticaju ljudi na procese na 1)materijalne 2)duhovne, te na procese 1)saradnje i 2)sukoba.
Društvene tvorevine su rezultat društvenih procesa. U društvu najznačajnije mjesto imaju društveni odnosi, a u okviru ovih proizvodni odnosi. Odnosi mogu biti 1)pojedinačni i 2)grupni, 1prolazni(publika) 2)trajni(odnos okupatora i okupiranog) 3)stalni (proiztvodni odnosi), te 1) odnosi konkurencije 2)odnos saradnje , kao i 1)antagonističke i 2)neantagonističke.. A mogu se podjeliti i na 1)odnose jednakosti 2)odnose nejednakosti .
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:16 pm

RELIGIJA
Emil Dirkem – Temeljna shvatanja o religiji je iznio u svom djelu “Elementarni oblici religioznog života” Čovjek nije slobodan da li da vjeruje ili ne vjeruje. Zato što je religija kolektivna predstava def. religije: “Religioziim pojavama nazivamo obavezna vjerovanja kao i praktične djelatnosti proizlašle iz tih vjerovanja”. F-ja religije jest održavanje i učvrščivanje kohezivne društvene grupe. Postanak religije je zasnovan na bazi čovjekove ljubavi prema bogovima. Religiozna osjećanja “Ponesen kolektivitetom, pojedinac ne osjeća individualnost, nego se posvećuje zajedničkim ciljevima.
Maks Veber u djelu “Protesstantska etika i duh kapitalizma”, religija ga ne interesuje kao suština. Primarno je pitanje sociološke f-je religije. Dvije su osnovne dogme protestantske religije dovele do formiranja kulta rada u kapitalizmu: 1)racionalan odnos naspram božanstva i 2)štednja. Veber smatra da religija nužno egzistira u društvu. Građanska sociologija nije sposobna razotkriti suštinu religije.
Dirkemovo shvatannje religije, tu vidimo da je on zastupnik ideje o univerzalnom, a ne o historijskom karakteru religije.
Marksovo i Engelsovo shvatanje, po Marksu nužna stepenica u razvoju svijesti nastaje kada društvo nije moglo naći racionalna objašnjanja z aprirodne pojave. “Temelj religiozne kritike jest: čovjek stvara religiju, religija ne stvara čovjeka”. Za Marxa religija je rezultat društvenih odnosa. Društveni karakter religije ogleda se u njenim socijalnim funkkcijama. Prof. Vuko Pavičević smatra da Marks ističe najmanje tri f-je religije u društvu: 1)filozofsku 2)egzistencionalno-emocionalnu ili kompenzacionu 3) društveno-političku.
Kritika religije mo Marxu i Engelsu dolazi ovozemaljskih okolnosti. Marx i Engels su zamišljali da će buduće društvo praktikovati takve metode antireligiozne prakse u okviru kojih neće zabraniti religiju, nego će se društvo suprostavljati religiji.
Faze u razvoju i konstitutivni elementi religije
Religija je prošla kroz nekoliko razvojnih faza 1)animizam i 2)teizam
Animizam je shvatanje da u svijetu egzistiraju razni duhovi koji određuju suštinu društvenih i prirodnih pojava i upravljaju razvojem društva. Specifični oblik animizma je totemizam. Totemizam je vjerovanje u srodnost čovjeka sa nekim životinjama i biljkama.
Teizam se dijeli na politeizam i monoteizam. Ante Fiamenga smatra da pojavu religije konstituišu tri elemnta: 1)teorijski, 2)emotivni, 3)praktični.
Savremeno društvo
U savremenim društvima iskristalizirale su se dvije protivriječne tendencije: tendencija reprodukovanja i jačanja religije, te tendecija prevazilaženja ili ukidanja religije. (Jadni ljudi više vjeruju u boga). U tradicionalnim društvima vladajuće klase posredstvom manipulacije religiioznim osjećanjem vjernika formiraju predstavu da je postojeća vlast božiji dar. Sveopšta dehumanizacija društvenih odnosa u visokorazvijenim industrijskim društvima dovodi u goptovo bezizlazan položaj , naročito hendikepirane pojedince i društvene grupe koji u religiji pokušavaju naći duhovni nadomjestak za izgubljeni čovjekov identitet.. (U zadnje vrijeme kultura i nauka smanjuje manipulaciju nad ljudima).
MORAL
Moral nije društveno uslovljena pojava. Specifičnost moralne pojave je što ljudi posredstvom morala mijenjaju svoja shvatanja, tj. mijenjaju sebe,ali u čovjekovojpromjeni vlastite prakse, uloga morala ima posredni karakter. Moral kao dimenzija čovjekove prakse je”čovjekovo aktivno oblikovanje, usmjeravanje sopstvenih i tuđih postupaka i htjenja, te i njihovo ocjenjivanje kao dobrih i zlih”. Moral je za Dirkema sistem pravila ponašanja i od drugih druš. pojava razlikuje se po: 1)tome što omralna pravila posjeduju poseban autoritet, 2)ispoljavanje poželjnosti da se nešto uradi ili ne uradi. Postoje subjektivne i objektivne moralne pojave. Moralne norme objektivno djeluju i u slučaju pojedinačnog kršenja od strane pojedinaca. Svaki pojedinac različito doživljava obaveznost moralnih normi, te je to subjektivna dimenzija moralne pojave. Etički relativizam – sve su moralne vrijednosti relativne i vrijede samo na određenom prostoru i vremenu. Etički univerzalizam – neke moralne vrednote imaju univerzalni karakter, npr. Ne ubij, ne ukradi. Moralna pojava je kompleksna,a tvore je: 1)moralna norma ili pravilo 2)moralno procjenjivanje ili rasuđivanje i 3)moralna sankcija. Specifičnost morala u socijalizmu ogleda se u realizaciji jednakosti, solidarnosti i pravednosti.

IDEOLOGIJA
Ponekad podrazumijeva ukupnost tvorevina ljudskog duha. Ideologija se može shvatiti i kao sistem, skup sudova o svijetu, društvu i čovjeku. Ideologija je svijest koja formira iskrivljenu sliku o društvenoj stvarnosti u zavisnosti od društvenog položaja pojedinaca i društvenih grupa koji formiraju ideološke predstave o društvenoj stvarnosti. Marks u “Njemmačka ideologija” ideologiju shvata kao iskrivljenu svijest o postojećoj društvenoj stvarnosti. Marks polazi od stava da je ideologija rezultat čovjekove proizvodne djelatnosti, čovjek proizvodeći materijalne vrijednosti proizvodi predstave o društvu i društvenoj stvarnosti tj. proizvodi ideologiju. Ideologija je izdiferencirani oblik društvene svijesti izražen sistemom ideja, predodžbi, saznanja o konkretnoj društvenoj stvarnosti.
F-ja ideologije
Klasna f-ja ideologije sadržana je u njenoj strukturirajućojulozi. U klasnim društvima dominantna je ideologija vladajuće klase. Vlaste je prihvatljiva ukoliko je njena ideologija prikazuje manja nasilnom. U savremenom kapitalizmu je drugi problem, a to je kako posredstvom dominantne ideologije opravdati odnose exploatacije. Svaka klasna ideologija sadrži utopijski element zato što 1) takva ideologija javlja se kao univerzalni reprezentant interesa cijelog društva 2)što postojeću društvenu stvarnost pokušava transformisati u “bolju”.Klasifikacija ideologija: sociolog Gij Roše 1)ideologije koje su svojstvene jednoj posebnoj grupiu okviru konkretnog globalnog društva (profesija, klasa) 2)ideologije koje su uvijek nekako povezane sa vlašću(ideologija vladajuće klase, ideologija neke grupe). 3s obzirom na način postizanja cilja (reformističke i revolucionarne)
4) s obzirom na sadržaj (reakcionarne, konzervativne, progresivne ili liberalne i radikalne)
Ideologija i naučno saznanje
Naučno saznanje je inkorporirano u produkcione i društvene odnose i impregnisano ideologijom. Kritička je soc. usmjerena na dokazivanje protivriječnog, antagonističkog karaktera svih klasnih društava.
KULTURA
Pojam kulture najčešće je vezan za progresivni razvoj društva. Poistovjećivana je sa pojmom civilizacije. Pojam kulture treba da označi razliku između čovjeka i prirode. Davanje ljudskog sadržaja prirpdi je jedan od elemenata kulture. Funkcionalistička koncepciju kulture istražuje način na koji svaka kultura uobličuje karakteristike individuuma posredstvom društvenih institucija i sistema odgoja. Posredstvom kulture čovjek mijenja i sredinu u okviru koje živi. Posredstvom masovne kulture, tehnokratske i birokratske strukture moći, posredstvom masovnih medija, bitno utiču na javno mijenjanje masa.

Pojam društvene grupe

Od kad postoje kao svjesna biæa ljudi su živjeli u kolektivima, većim ili manjim, više ili manje organizovanim. Nekad su to bile:
- horde,
- rodovi i
- plemena, a kasnije
- narodne i
- nacionalne zajednice.
Iz takvih oblika življenja formirale su se razne društvene grupe kaošto su:
- porodica,
- klasa,
- partija itd.
U svakoj društvenoj grupi obavlja se odreðeni broj ljudskih djelatnosti koje su potrebne da bi se mogli održati èlanovi te grupe. Egzistencija ljudi je nemoguæa izvan kolektiva. U razlièitim društvenim
sistemima postojale su i postoje razlièite društvene grupe, kako po vrsti, tako i po opsegu. Ono što bitno karakteriše svaku društvenu grupu jesu djelatnosti i procesi koji se obavljaju u njoj. Društvenu grupu možemo definisati kao grupu ljudi koji su povezani obavljanjem odreðenih društvenih djelatnosti pomoæu odreðenih sredstava za rad,
radi zadovoljenja svojih potreba. Pojam društvene grupe obuhvata slijedeće elemente:
- ljudi,
- društveni procesi,
- odnosi u koje stupaju,
- sredstva kojim obavljaju djelatnosti i
- rezultati koje ta grupa ostvaruje.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:17 pm

Podjela društvenih grupa

Osnovni kriterij za razvrstavanje društvenih grupa je vrsta društvenih djelatnosti, odnosno funkcija koje preovladavaju u nekoj grupi. U svakoj grupi obavljaju se najmanje dvije djelatnosti: Po tome koje
djelatnosti preovladavaju, tu grupu susreèemo u sistemu kome pripadadaju sve društvene grupe u kojima preovladavaju te djelatnosti. Tako npr. porodicu ćemo svrstati u edukativno-ekonomsku društvenu grupu.
To ne znaæi da se u njoj odvijaju samo ove dvije djelatnosti, ali one preovladavaju. Društvene grupe u kojima se obavljaju dvije ili više društvenih djelatnosti, ali ne sve ili ne veèina, koje radi toga nisu dovoljne same sebi što znaæi da njihovi èlanovi ne mogu samostalno egzistirati u okviru te društvene grupe nazivamo parcijalnim
društvenim grupama. One društvene grupe u kojima se obavljaju sve ili bar većina društvenih djelatnosti i koje su dovoljne same sebi što znaèi da mogu samostalno egzistirati nazivamo globalne društvene
grupe. Dakle, globalne društvene grupe su one grupe koje predstavlja ju jedinstvo svih društvenih procesa i odnosa i takve grupe su:
- horda,
- rod,
- pleme,
- narod,
- nacija i
- u buduènosti èovjeèanstvo.
To su u stvari društva. S obzirom na djelatnosti koje u njima preoovladavaju parcijalne grupe dijelimo na:
- biološko-ekonomsko- edukativne,
- grupe u kojima se pretežno odvijaju ekonomski odnosi,
- grupe u kojima preovladavaju ekonomsko politièki procesi,
- grupe sa pretežno politièkim procesima i
- grupe èija aktivnost ima pretežno psihološko-idejni karakter.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:18 pm

Procesi strukturacije

Procesi strukturacije proizlaze iz osnovne djelatnosti grupe, posredstvom, koje grupa postiže cilj. Ti procesi su takoðe uslovljeni motivisanošću članova grupe. Procesi strukturacije izražavaju tendenciju svake grupe da obezbjedi vlastito trajanje u vremenu i prostoru. Struktura grupe meže se temeljiti na odnosima:
- jednakosti i
- nejednakosti.
Prema naèinu uspostavljanja grupne kohezije mogu biti:
- dobrovoljne i
- prisilne.
Ukoliko su naglašenije tendencije grupne strukturacije, ona teži ka rastu, proširenju svoje kvantitativne dimenzije. Proširujuæi obim grupa teži da vrši uticaj na druge grupe odnosno na društvo
u cjelini u cilju zadovoljenja vlastitih interesa. Tendenciji grupe ka trajanju i proširenju jednovremeno se suprot-
stavljaju tendencije onemoguèavanja ili usporavanja razvoja grupe Ove tendencije su naroèito prisutne kod društvenih klasa kao društvenih grupa u okviru kojih su trajno prisutni meðusobno suèelje
ni procesi strukturacije i destrukturacije. Krajnji cilj svake društvene grupe je obezbjeðenje što veèeg stup
nja koherencije i relativne autarhije.


Porodica

I danas postoje mimoilaženja oko toga gdje treba svrstati porodicu:
- u društvenu osnovu ili
- nadgradnju društva.
Neki teoretièari smatraju da porodica pripada ekonomskoj osnovi društva, dok je drugi pak svrstavaju u društvenu nadgradnju i to u pravno politièki dio nadgradnje.Po nekim teoretièarima opet porodica spada samo u biološke grupe.
Najprihvatljivije je shvatanje da je porodica dio ekonomske osnove društva i isto tako toliki dio društvene nadgradnje. Kao posebna socijalna grupa je jedinstven društveno-organizovani okvir u kome se rješavaju raznovrsni procesi:
- biološki,
- ekonomski i
- edukativno-kulturni.
Porodica služi za održanje vrste ali je ona istovremeno i ekonomska skupina. U njoj se obavlja funkcija nabave i trošenje sredstava za život, što znaæi da je ona proizvoðaèko-potrošaèka grupa. Ona je i edukativna skupina ili grupa, što znaèi da se u njoj odvija odgoj podmlatka u:
- fizièkom,
- moralnom i
- materijalnom pogledu.
Što se tièe nastanka i razvoja porodice, i oko toga pitanja postoje razlièita shvatanja. Po jednima ona je prastanica društva, a to znaći da je najstarija jezgra iz kojeg su se razvili i rod i pleme. Takvo shvatanje imamo kod antièkih filozofa.Drugo shvatanje je da je porodica društveno-ekonomska kategorija koja nije postojala na najnižem stupnju razvoja ljudskog društva. Ovo shvatanje je preovladavalo u nauci. U svom djelu "Drevno društvo" Morgan smatra da je porodica u svom razvoju prošla slijedeće faze:
- promiskulitet,
- porodica krvnog srodstva,
- porodica punalua,
- porodica parova i
- monogamna porodica.
Druga podjela je Engelsova koji smatra da je porodica u svom razvoju prošla tri faze:
- za divljaštvo grupni brak,
- za varvarstvo brak parova i
- za civilizaciju monogamija dopunjena brakolomstvom i prostitucijom. Morgan smatra da je promiskulitet takav oblik porodice gdje još nisu izdiferencirani braèni odnosi veè postoji sloboda polnih odnosa. Porodica krvnog srodstva je takva porodica gdje postoje braène grupe podjeljene po generacijama. Na ovom stupnju iz polnih odnosa su isključeni roditelji i djeca, a to znaæi da su braèa i sestre meðusobno muževi i žene. Porodica punalua je u stvari forma grupnog braka. Iz braènih odnosa iskljuèuju se sada braèa i sestre i to je brak koji se ne zasniva na krvnom srodstvu. Suština braka je što su sestre jednog gensa zajedničke žene braći drugog gensa. Iz ovog oblika porodice vremenom se razvija porodica parova. Tako još uvijek grupa muževa ima grupu zajednièkih žena, vremenom jedan muž poèinje imati jednu glavnu ženu, kao i žena jednog glavnog muža. Tako se postepeno potiskuje grupni brak
i stvara porodica parova. Tek ovdje se javlja klica porodice u pravom smislu rijeæi što vodi ka stvaranju monogamne porodice. Osnova monogamne porodice je ekonomska moæ. Sa aspekta uloge i položaja majke i oca u historijskom razvoju oblika razlikuju se dvije osnovne faze:
- matrijarhat i
- patrijarhat.
U matrijarhatu glavnu ulogu i najveæi ugled ima majka, a u patrijarhatu otac. Osnovni i najrasprostranjeniji oblik porodice danas je tzv. individualna monogamna porodica. Meðutim, u razlièitim dijelovi ma svijeta i danas egzistiraju razlièiti oblici porodice.


Klase

Klase su najznaèajnije društvene grupe za samu strukturu i razvoj društva. Èitava historija izuzev prvobitne zajednice isprepletena je klasnim sukobima. Znaèaj klasne podjele uoèili su još antièki filozofi na poèetku klasnog društva. Klase nastaju u periodu raspadanja prvobitne zajednice:
- kada se u pravom smislu javlja društvena podjela rada,
- kada se javlja višak proizvoda,
- kada razmjena dobija redovitiji oblik,
- kada se stvara privatno valsništvo nad sredstvima za proizvodnju,
- kad dolazi do cijepanja društva na sloj bogatih i na sloj siromašnih.
Klase se bitno razlikuju od kasta i od staleža. Definiciju klasa nisu dali teoretièari marksistièkog pravca u sociologiji, ali su dali osnovnu orjentaciju za pravilno postavljanje pitanja porijekla klasa. Definicija klasa potpuno je razlièita kod teoretièara graðanskog i marksistièkog pravca. Tako npr. Marks daje kriterije klsnog diferenciranja od kojeg su najznaèajniji:
- Njihovo mjesto u odreðenom naèinu proizvodnje i
- zajednièki uslovi življenja.
Ovaj pravac u sociologiji u izuèavanju klasa polazi od Lenjinove definicije koja glasi: " Klase se zovu velike grupe ljudi koji se razlikuju:
- po svom mjestu u historijski odreðenom sistemu društvene proizvodnje,
- po svom odnosu prema sredstvima za proizvodnju,
- po svojoj ulozi u društvenoj organizaciji rada i
- po naèinu dobijanja i velièini onog dijela društvenog bogatstva
kojim raspolažu.
Klase su takve grupe ljudi od kojih jedna može da prisvaja rad druge zahvaljujući na razlici njihovog mjesta u odreðenom sistemu društvene privrede."
Dakle Lenjin pojam klase veže za naèin proizvodnje. Društvena podjela rada u sklopu naèina proizvodnje odreðuje mjesto i ulogu klasa u društvu. Odnos prema sredstvima za proizvodnju je fundamentalni kriterij klasnog diferenciranja društva. U okviru graðanskog pravca Maks Weber je dao definiciju klasa. On smatra da se klase razlikuju:
- po zajednièkim, specifiènim uslovima života,
- zajednièkim ekonomskim interesima i
- po položaju na tržištu rada.
U svakom klasnom društvu postoje dvije osnovne antagonistièke klase i one odreðuju karakter društvenih odnosa. Osim njih postoje i tzv. pomoćne ili srednje klase koje ne odreðuju karakter društvenih odnosa, ali svojim djelovanjem utièu na njega.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:19 pm

.Država - nastanak i funkcije

Država je dio pravno politièke nadgradnje društva. Postoje razne fiziološke, sociološke i pravne teorije o državi i njenom nastanku. Država je društvena kategorija nastala na odreðenom stupnju razvoja proizvodnih snaga i društvene podjele rada. U prvom obliku ljudskog društva, tj. u prvobitnoj zajednici ne postoji država. To je društvo
u kome ne postoji klasno izdiferencirani dijelovi, u kome ne postoji zajednièko vlasništvo na sredstvima za proizvodnju i nizak stupanj podjele rada. Kako ne postoji privatno vlasništvo, nij postojala ni moguènost djelovanja društva. Tek u posljednjoj višoj fazi, usavršavanjem sredstava za rad, dolazi do nove podjele rada, što dovodi do
stvaranja viška proizvoda i moguènosti njihovog stvaranja, što je sve skupa preduslov za raðanje elemenata buduèeg novog, prvog klasnog društva. Stvaranjem klasa stvoreni su suprotni interesi. Morala
se stvoriti sila koja æe pokušati uskladiti te interese i klasno pocjepano društvo održati na okupu. Ta sila je država. Dakle, država je institucija prvog klasnog društva robovlasništva. Nastala je na onom stupnju razvoja proizvodnih snaga kada je proizvodnja dostigla takav stupanj da bi se mogao stvoriti višak proizvoda. U ovoj fazi razvoja ljudskog društva, izvršena je najveèa društvena podjela rada na umni i fizièki rad. Dugo vremene u teoriji se izjednaèavaju pojmovi države i društva. Takvo shvatanje egzistiralo je sve do pojave
teoretièara prirodnog prava i društvenog ugovora. Prva država stvorena je sa ciljem da pokuša ublažiti klasne suprotnosti i tako klasno pocjepano drušzvo održi na okupu. Drzava je instrument vladajuće klase koja pomoæu nje nastoji da održi postojeæe društvene odnose. Njen je zadatak da reprodukuje postojeæi naèin proizvodnje i tako
omoguæi vladajuèoj klasi opstanak na vlasti. Državu kao centralizovanu birokratsku vlast stvara vladajuæa klasa sa ciljem da joj služi kao aparat za oèuvanje postojeèih odnosa. Dakle, državu ljudi, odnosno vladajuća klasa stvara s ciljem da joj služi, meðutim, cilj svake države, tj. tog birokratskog aparata je da iz sluge preraste u gospodara. Svaka država ima svoje osnovne funkcije. Njena osnovna funkcija je:
- da zaštiti postojeći naèin proizvodnje,
- obezbjedi vlast vladajuèoj klasi.
- zaštita privatne svojine,
- obezbjeðenje nesmetanog procesa upravljanja, intervencija u privredi, radi obezbjeðenja opštih društvenih uslova koji omoguèuju postojeèu društvenu reprodukciju, - donošenje i usvajanje usvajanje normi za regulisanje svojih
odnosa sa drugim državama u meðunarodnim relacijama. Elementi države su:
- Teritorija - doseže dokle doseže njena vlast i ona je trodimenzi onalna. Obuhvata: površinski dio, kopneni dio, teritorij u visinu do beskonaènosti i u utrobu zemlje do središta.
- - Narod jedne države èine: stanovnici jedne države koji su njeni
državljani, stanovnici te države sa dvojnim državljanstvom i stranci te države bez državljanstva (apatridi).
Vlast èine organi administracije: - vojska, policija, carine itd. Vlast se ostvaruje sredstvima prinude.


Tipovi države

Kriterij za klasifikacijuosnovnih tipova države je karakter ekonomske strukture odgovarajuèeg klasnog društva. Svaki tip države ima vrlo razlièite forme u kojima se konkretno ispoljava, kao što su:
- po obliku vladavine: - monarhija i republika,
- po obliku politièkog režima: - posredne i neposredne demokratije.
- po obliku organizacije vlasti: - centralistièki i decentralistièki.
- po obliku ureðenja: - federacija, konfederacija i unutarnji oblik ureðenja.
Bez obzira kakvu èe konkretnu formu poprimiti odreðeni tip države, on uvijek ima kao svoj sadržaj diktaturu vladajuæe klase koja u svojim rukama ima sredstva za rad i želi da saèuva ekonomsku eksploataciju
ili se bori za podruštvljavanje proizvodnih snaga i za ukidanje eksploatacije. Postoje i tzv. natklasne države, koje ne zastupaju interese odreðene klase, veè stoje iznad klasnih interesa.

Politièke partije i stranke

Politièke stranke spadaju u parcijalne društvene grupe, radi toga što politièki procesi odreðuju razvoj, strukturu i funkcionisanje. Politièkim strankama njihovom strukturom i funkcionisanjem bavi se posebna sociološka disciplina sociologija politike. Zaèetke nastanka politièkih stranaka možemo naći još u robovlasništvu. Meðutim, o
strankama u pravom smislu može se govoriti tek u kapitalistièkom društvu. Krajem 18. stoljeèa u SAD se javljaju krugovi u kojima se vode rasprave politièkog karaktera o nadolazeèoj amerièkoj revoluciji. U tim krugovima okupljaju se ljudi razlièitih politièkih pogleda što će predstavljati jezgro za nastanak politièkih partija u SAD-u. U
jednoj partiji okupljaju se ljudi istih politièkih shvatanja koji na osnovu svog programa nastoje da okupe što veæi broj pristalica koji ne moraju biti èlanovi partije, ali cilj je da na izborima kao simpatizeri te partije njoj daju svoje glasove i tako joj omoguæe da osvoji vlast ili da pak uèestvuje u vlasti. Cilj svake partije je osvajanje vlasti a ako to ne može onda bar da uèestvuje u vlasti. Svaka partija pored politièkog programa ima i svoju unutrašnju strukturu od-
nosno svoju organizaciju. Kod nekih politièkih partija ta struktura je vrlo čvrsta a kod nekih hlabava. Da bi uspjela osvojiti vlast partija nastoji preko svog aparata animirati mase da glasaju za kandidata te partije. Radi toga, sve je evidentnije izdvajanje jedne grupe ljudi u partiji koji se iskljuèivo bave organizacijom izbora, propagandom i prikupljanjem sredstava. Te grupe sve više poprimaju elemente profesionalnog birokratskog aparata koji postaje aktivno jezgro odreðene politièke strukture i stvarno predstavlja politièku strukturu. Osim ovog naèina nastanka politièkih stranaka poznat je i drugi način koga je praksa zabilježila u Engleskoj. Taj naèin ogleda se u tome što se parlament dijeli na grupe, na one koji prihvataju demokratiju kao oblik vladanja i na pristalice drugih oblika vlasti. Iz
ovako stvorenih parlamentarnih grupa vremenom se konstituišu političke partije. U Francuskoj do stvaranja partija dolazi poslije buržoaske revolucije sa razvojem meðunarodnog radnièkog pokreta stvaraju se i razvijaju organi radnièke klase koji organizovano vode borbu za realizaciju ekonomskih i politièkih ciljeva radnika. U stvaranju poli-
tièkih partija uslovno se može razlikovati 5 faza:
- formiranje buržoaskih politièkih stranaka koje traje do 70-ih godina prošlog stoljeća,
- formiranje radnièkih socijalistièkih stranaka što poèinje krajem 19. stoljeća,
- formiranje komunistièkih partija što se dešava u toku i svjetskog rata i Ruske revolucije,
- formiranje fašistièkih stranaka koji obuhvata period izmeðu dva svjetska rata i
- formiranje politièkih partija poslije II svjetskog rata što se odigralo u nerazvijenim zemljama.
Što je to politièka stranka i koji su osnovni elementi koji je odreðuju? U sociologiji postoji više shvatanja ali skoro sva ona su u tome da je stranka:
- politièka, organizovana i hijerarhijska društvena grupa,
- da je ona dio jedne ili više društvenih klasa,
- da prvenstveno zastupa politièke, ideološke i ekonomske interese klase ili klasa koje predstavlja,
- da uèestvuje u klasnoj borbi najèešæe posredstvom uobièajenih formi parlamentarne demokratije, a to su izbori,
- da politièke stranke imaju svoje ciljeve koji se iskazuju kao tendencija osvajanja vlasti ili zadržavanja veè osvojene vlasti ili pak samo učestvovanje u vlasti. Svaka politièka stranka je organizovana, hijerarhijska društvena gru
pa u okviru koje je strogo izdiferencirana kompetentnost pojedinih članova s obzirom na položaj na hijerarhijskoj ljestvici. Moć u okviru politièkih stranaka kao hijerarhijskih grupa raspodjeljena je prema tzv. oligarhijskom principu. Iskustvo rada i djelovanja stranaka pokazuje da je politièkoj stranci svojstven odreðen stepen centrali-
zacije radi postizanja efikasnosti u postizanju ciljeva. Primarna funkcija svake politièke stranke je zastupanje politièkih, ideoloških i ekonomskih interesa klase ili klasa èiji je reprezent. Iako na prvi pogled izgleda da je djelatnost svake politièke stranke prvenstveno vezano za realizaciju ideoloških i politièkih ciljeva ipak je
krajnji cilj politièkog i ideološkog djelovanja svake politièke stranke ekonomski interes klase ili klasa koje ta stranka predstavlja. U zemljama parlamentarne demokratije karakteriše se višestranaèki sistem. Svaka politièka stranka uèestvuje u klasnoj borbi, tj. u borbi za osvajanje vlasti. Dakle, pod pojmom politièka stranka podrazumjevamo društvenu grupu organizovanu na hijerarhijskom principu konstituisanu od pripadnika jedne ili više društvenih klasa ili klasnihgrupacija koje zastupaju:
- politièke,
- ideološke,
- ekonomske,
- nacionalne,
- cosijalne i
- kulturne interese dotiènih klasa, uèestvuje u procesu klasnih borbi sa težnjom da ostvari opšte i posebne ciljeve, odnosno teže sa posebnim naglaskom na osvajanje i uèestvovanje u vlasti. Politièke stranke možemo razvrstati prema:
- ideologiji,
- strukturi,
- organizaciji,
- funkcionisanju,
- strategiji itd.
Ako politièke stranke posmatramo po njihovoj ideologiji onda ih mo-žemo podijeliti na:
- buržoaske,
- hrišèansko demokratske,
- socijal-demokratske,
- fašistièke,
- socijalistièke,
- komunistièke itd.
Meðutim, u savremenoj sociologiji najprihvatljivija je podjela na:
- kadrovske i
- masovne stranke.
Ono što karakteriše kadrovske stranke je da one insistiraju na kvalitetu, a ne na kvantitetu, a to znaæi da one okupljaju èlanove koji posjeduju posebna,izuzetna svojstva. Sa proširenjem demokratije u društvu nastaju masovne stranke, a njihove osnovne karakteristike su naglašeni hijerarhijski proces a to znači da se unutar stranke izdvaja jedna grupa koja u svakom pogledu ima odluèujuæu rijeè u donošenju odluka. Takve partije su obièno ko-
munistièke partije. U okviru tih masovnih stranaka kljuènu ulogu ima ideologija koja obezbjeðuje njihovu homogenost. U savremenom društvu s obzirom na naèin funkcionisanja i brojnost politièkih stranaka po-
litièke sisteme možemo podijeliti na:
- jednopartijske i
- višepartijske.
Kada je upitanju struktura stranaka, njihovom analizom, da se zaključiti da se svaka stranka sastoji od:
- članstva koga čini rukovodstvo stranke,
- struèni aparat i
- ostale stranaèke organizacije.

Članovi stranke mogu biti:
- regularni èlanovi i
- simpatizeri.
U okviru rukovodstva jedne stranke, najveæi značaj i uticaj imaju ideolozi koji kreiraju generalnu politiku stranke.
Svaka politièka stranka kao pravne dokumente ima:
- statut i
- program.
Program politièke stranke sadrži:
- ideologiju,
- ciljeve,
- sredstva za realizaciju ciljeva stranke.
Statut je pisani dokument koji reguliše:
- prava,
- obaveze i
- meðusobne odnose èlanova stranke.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:19 pm

Nacija

O tome šta je nacija i kako ona nastaje u savremenoj sociološkoj teoriji postoje razlièita mišljenja. Kako je savremeno društvo podjeljeno na nacionalne društvene grupe i kako ljudi žive razdjeljeni po nacionalnim zajednicama izmeðu kojih se razvijaju razlièiti odnosi i veza. Svakako za sociologiju ali i za životnu
praksu znaèajno je izuèavanje karaktera nacije kao društvene zajednice ljudi. O naciji u pravom smislu rijeæi možemo govoriti tek nastankom kapitalizma u drugoj polovini 18. stoljeèa. Prethodne društveno
ekonomske formacije nisu poznavale naciju kao izdiferenciranu društvenu grupu. Dakle, nacija se ljavlja u vrijeme raspadanja feudalnog društvenog sistema. Feudalnim društvenim odnosima niži stupanj razvoja proizvodnih snaga, nerazvijenost društvene podjele rada. Naturalnu privredu. Nerazvijenost razmjene uslovili su razvoj lokalnih zaje
dnica u okviru kojih se kod ljudi nije mogla formirati svijest o pripadnosti široj zajednici u smislu nacije. Feudalni partikularizam nije mogao stvoriti uslove za proces integracije i tako se etnièke zajednice nisu mogle formirati u šire cjeline kao što su nacije. Dok viši stupanj razvoja proizvodnih snaga i njema uslovljena nova društvena podjela rada traži šire i veèe tržište, èvršæe povezivanje društvene zajednice u kojima æe se moæi odvijati osnovni društveni procesi koji odgovaraju naraslim društvenim snagama i novoj društvenoj podjeli rada. Kapitalistièka robna proizvodnja traži mnogo šire podruèje za svoj uspješan razvoj. Uska i raskomadana feudalna podruèja bila su
smetnja na putu prodiranja kapitalistièke robnonovèane proizvodnje i morala su se raspasti pod naletom novih odnosa. Dakle, promjene u društvenoj struktuti kao posljedica ubrzanog razvoja proizvodnih snaga i
društvene podjele rada na prelasku iz feudalizma u kapitalizam do konstituisanja nacije. Sa konstituisanjem kapitalistièkog naèina proizvodnje i tržišta ekonomske veze izmeðu pojedinih društvenih zajednica
bivaju sve èvršèe i uèestalije, uslovljavaju krajnju povezanost ljudi na odreðenoj teritoriji, ali je došlo do povezivanja veèih teritorija, tj. do stvaranja šire i kompaktnije teritorijalno ekonomske zajednice nego je to ostvareno ranije u narodnoj zajednici. Ova potreba postavila je pitanje stvaranja jedinstvenog jezika za sve dijelove naroda
koji su poèeli asimilirati u novu zajednicu u naciju. Taj jezik se stvarao sve brže u procesu komuniciranja stanovništva. Zajednička tradicija, obièaji, kultura i psihologija koji su postojali u jednoj narodnoj zajednici još više poèinju u novonastalim procesima ekonomska teritorijalna i jezièka povezivanja. To znaæi da se sve više po-
èinje oblikovati duhovni profil povezanih dijelova naroda. Stvara se posebna društvena svijest o jedinstvenoj pripadnosti i potrebi sve čvršćeg uzajamnog dodira kao izraz konkretnih društveno ekonomskih
politièkih i kulturnih procesa javlja se nacionalna svijest. Dalje se nacionalna ideja koja je imala jak uticaj na društvenu osnovu ubrzavajuæi proces nacionalnog ujedinjenja. Nosilac ovog nacionalnog ujedinjenja bila je nova progresivna nadolazeæa klasa – buržoazija koja je radi svojih ekonomskih interesa težila proširenju tržišta,
slobodne trgovine i formiranje najamnog rada. Proces nacionalnog buðenja i ujedinjenja nacije tekao je i teæe još i danas neravnomjerno. Poslije francuske graðanske revolucije 1789. nacionalni pokreti dostižu veliku širinu. Vrijeme poèetka formiranja nacije ranije počinjei prije se završava u centraliziranim i jednonacionalnim državama kao
što su Francuska, Engleska, Španija, nešto kasnije u jednonacionalne ali necentraliziranim zemljama kao što su bile Italija i Njemaèka, a još kasnije u mnogo nacionalnih država kao što su bile Austrougarska monarhija, Austrija i Pruska. U mnogim zemljama taj proces i dalje se odvija. U centralizovanim jednonacionalnim državama je proces
formiranja nacije najprije otpoèinje. Proces nacionalne integracije odvija se procesom ekonomske i politièke integracije istovremeno kao i sa procesom stvaranja centralizovanih država. Zbog karaktera proce
sa u ovim se nacijama formira svijest o istovjetnosti države i nacije tj. jedna država jedna nacija. U prvom sluèaju npr. u Italiji i Njemaèkoj proces nacionalnog konstituisanja znatno je kasnio za procesom ekonomskog konstituisanja radi žilavosti feudalnih struktura u tim državama. U treèem sluèaju u mnogonacionalnim državama politièke
integracije išle su ispred ekonomskog razvoja. U sociologiji postoji razlièito odreðenje nacije radi toga postoji i mnoštvo definicija šta je nacija. Kod veèine teoretièara koji se bave pojmom nacije osnovna slabost je ta što uzimaju jedan društveni fenomen i smatraju da je on jedino bitan za odreðenje nacije. Tako npr. Hegel smatra da je nacija
kulturna i duhovna zajednica. Za njega je nacionalno pitanje prije svega kulturno pitanje. Za razliku od njega neki drugi teoretièari smatraju da je odluèujuæi faktor pripa danja naciji svijest ljudi o njihovoj nacionalnoj zajednici i njihova težnja za zajednièkim životom. Opet neki teoretièari smatraju da je nacija zajednica potomstvo istih predaka koji zajedno žive i èije osobine se prenose s generaci je na generaciju. Za njih je nacija zajednica života pripadnika iste rase. Teorija koja ne polazi samo od jednog faktora kao odreðenja nacije je Impirijska pozitivistièka teorija. Ova teorija naciju nastoji objasniti kao društvenu kategoriju razlièitih faktora koji tek uzeti svi zajedno daju pojam nacije. Kao bitne elementa nacije oni istiæu:
- teritorij,
- zajednièko porijeklo,
- zajednièki jezik,
- obièaji i navike,
- zajednièka historijska sudbina,
- zajednièki zakoni,
- religija itd.
Ova teorija ima osnovnu prednost nad drugim dosad pomenutim teorijama o naciji a to je što ona priznaje više faktora koji èine nacionalnu zajednicu. Svakako da i ona ima niz slabosti a osnovna slabost joj je što svi faktori imaju isto znaèenje za konstituisanje nacije dakle nema bitnih sporednih faktora. Bitni elementi za konstituisanje
nacije su:
- nacija je historijski nastala zajednica ljudi u procesu raspadanja feudalizma i razvoja kapitalizma,
- ona je nastala iz narodnih zajednica,
- bitni element koji je uticao na konstituisanje nacije je društvena podjela rada kao rezultat visokog stupnja razvitka proizvodnih snaga,
- nacija je teritorijalno jedinstvena povezana zajednica,
- ona je ekonomski povezana zajednica,
- naciju karakteriše zajednièki jezik, zajednièka ili srodna kultura.
Ako poðemo od ovih elemenata nacije onda naciju možemo definisati. Nacija je specifièna historijski formirana stabilna narodna zajednica nastala na osnovu društvene podjele rada, epohe graðanskog društva na osnovu ekonomske povezanosti na kompaktnom teritoriju, zajedničkog jezika iste ili srodne kulture te svijesti o nacionalnoj pripadnosti i cjelovitosti.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:20 pm

Parcijalne društvene grupe

U nekim društvenim grupama odvija se samo jedan odreðeni broj društvenih djelatnosti kao npr:
- ekonomske,
- edukativne,
- politièke i
- idejne.
U nekim se opet odvijaju samo uslužne djelatnosti. Ono što je bitno naglasiti jeste da se ni ujednoj društvenoj grupi ne odvija samo jedna djelatnost. Takve društvene grupe u kojima se odvija samo odreðeni broj društvenih djelatnosti i koje nisu same sebi dovoljne nazivamo parcijalne društvene grupe. Jedna od takvih grupa je porodica.


Globalne društvene grupe - Horda, rod, pleme

Možemo ih podjeliti na: - primitivne: - horda, rod i pleme i
- razvijene: - narod, nacija i èovjeèanstvo.

Horda, rod, pleme Prvi oblik udruživanja ljudi je horda. Horda je imala relativno mali broj èlanova. U nastanku ona je èinila potpuno samostalnu grupu u kojoj su se odvijale sve društvene funkcije potrebne za egzistenciju èovjeka na tom stupnju razvoja. Domaèinstvo u hordama bilo je zajedničko. Braèni odnosi odvijali su se u okviru horde i u njoj je vladao promiskulitet.

Rod i pleme Razvojem proizvodnih snaga iz prelaza od sakupljaèke privrede na proizvodnju, horda kao oblik udruživanja ljudi prelazi u rod. Dok se horda zasnivala na prirodnoj podjeli rada u rodu poredove podjele sve se više razvija društvena podjela rada. Rad postaje viši tip proizvodno-potrošaèkih grupa. Dok je u hordi postojala slo-
boda braènih obaveza u ovoj fazi razvoja ljudskog društva braèni odnosi obavljaju se izmeðu pripadnika raznih radova. Proizvodnja i potrošnja i u rodovskim zajednicama ima kolektivni karakter. Razvojem proizvodnje rodovi se povezuju u bratstva, a bratstva u plemena. Pleme je posjedovalo svoje vlastito podruèje za lov i ribolov. Postepeno se razvija i što dovodi do razmjene proizvoda meðu plemenima. Pleme postaje društvena grupa koja je sama sebi dovoljna. Ono što je znaèajno za pleme je zajednièki govor. Isto kao i rod i pleme se zasniva na krvnom srodstvu.


Narod

Prije formiranja naroda u historiji nalazimo savez plemena. Oni predstavljaju prelaz iz plemena u narod. I danas u literaturi nerjetko se poistovjeèuju pojam narod i nacija. I narod i nacija su historijske kategorije razvoja. Narod kao poseban oblik, društvene zajednice javlja se u periodu raspada prvobitne zajednice i nastanka prvog klasnog društva- robovlasnièkog. Razvojem proizvodnih snaga u posljednjoj fazi predklasnog društva dolazi do stvaranja viška proizvoida što je stvorilo moguènost da neki èlanovi društva prisvajaju taj višak za sebe. Dolazi do društvene podjele rada, pucaju rodovski odnosi i javlja se težnja za novim i veèim tržištem što dovodi do uspostavljanja klasnih odnosa i javljanja nove ljudske zajednice - naroda
Narod karakteriše:
- da kao društvena zajednica nije povezan krvnim srodstvom,
- umjesto krvne veze koja je karakteristièna za rodovske odnose,kod naroda se uspostavljaju teritorijalne veze i
- karakteriše ga postojanje zajednièkog jezika, ali ono što nedostaje narodu, a formiraæe se nastankom nacije je zajednièko
tržište.

Narod èini formu u kojoj su ljudi živjeli u sistemu robovlasništva i feudalizma.


Kaste i staleži

Kaste su najzatvorenije društvene grupe i one onemoguèuju bilo kakvu reformu socijalne pokretljivosti. Osnovne oznake kasta su meðusobna odbojnost i hijerarhija, naslijeðena specijalizacija i diferencijaci ja u pogledu zanimanja. Kastinsko društvo je zbir velikog broja društvenih grupa nasljedno uoblièenih i meðusobno hijerarshijskih, po-
djeljenih. Glavna karakteristika društvenih odnosa u kastinskom sistemu je zabrana meðusobnog komuniciranja pripadnika razlièitih kasta. Odnosi u kastama regulisani su religijom, obièajima ili pravnim normama.

Staleži su karakteristika robovlasnièkog i feudalnog društva. Pretpostavka za nastanak i egzistenciju staleža je prethodna pdjela društva na klase. Jedna klasa može se sastojati i obièno se sastoji iz više staleža.

Sloj i profesija

Pojam sloj upotrebljava se u razlièitom znaèenju. Tako se taj pojam upotrebljava u sistemu identifikacije sloj i klasa. To je pogrešno, u smislu identifikacije sloja i frakcije u odreðenim klasama. Ovaj termin može se upotrijebiti za oznaèavanje imovinske razlike pojedinih grupa stanovništva. Njime se oznaèavaju posebne društvene kategorije npr. inteligencija, birokratija itd. Pojmom sloj oznaèavaju se i pojedini dijelovi klase odnosno grupaci-
ja u sklopu klase, a ti dijelovi imaju odreðena svojstva po kojima se razlikuju od drugih grupacija u dotiènoj klasi. Ovo je najprihvatljivije odreðenje pojma sloj. Profesionalne grupe su takve društvene grupacije koje su nastale u
procesu društvene podjele rada. Jednu profesionalnu grupu èine individue koje se bave istim zanimanjem i koje imaju posebne interese koji se razlikuju od interesa drugih profesija. U ovim okvirima u odreðenim profesijama stvaraju se posebni obièaji, navike i moralni pogledi.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:21 pm

Selo i grad

Kategorije selo i grad mogu se posmatrati s vrlo razlièitih gledišta. Meðusobno se razlikuju po nizu obilježja kao što su:
- historijsko porijeklo,
- geografska rasprostranjenost,
- osnovni društveni procesi koji se u njima dogaðaju,
- mjesto i uloga koju igraju u pojedinim društvenim sistemima idr.
Osnovna obilježja geografskog položaja su:
- sela su široka geografska podruèja s relativno malom koncentracijom stanovništva, dok su
- gradovi male geografske dimenzije s velikom koncentracijom stanovništva.
Po vremenskom trajanju selo se u historiji javlja prije gradova. Seoska naselja nalazimo još u rodovskim predklasnim društvima, dok gradovi u pravom smislu nastaju u epohi raspadanja rodovskog ureðenja i njegove transformacije u klasno društvo. Osnovni uzrok nastajanja gradova je razmjerno viši stupanj razvoja proizvodnih snaga koji je doveo do društvene podjele rada. Pri tom je posebno znaèajno odvajanje obrta i trgovine od ratarstva i stoèa-
rstva, te odvajanje omnog od fizičkog rada. Bitna razlika izmeðu sela i grada ogleda se u vrstama društvenih dje
latnosti koje se u njima obavljaju:
- u gradovima je koncentrisana obrtnièka i industrijska proizvodnja, dok su sela središta poljoprivredne proizvodnje,
- gradovi postaju središta razmjene materijalnih dobara, tj. trgovaèka središta u koja sela donose svoje proizvode i tu ih razmjenjuju, a s obzirom na to,
- gradovi postaju središta saobraèaja, odnosno stjecište ranih prometnih arterija,
- s obzirom na naprijed navedene djelatnosti nužno su postali i politièko-upravna središta, središta prosvjetno-nauènih i kultu rnih ustanova kao i središta za druge društvene procese: za zabavu i razonodu i razne društveno-patološke djelatnosti. Izuzetak nalazimo u epohi feudalizma, kada selo politièki vlada nad gradom, a grad ekonomski iskorištava selo, kako to kaže Marks.

Birokratija i tehnokratija

Birokratija je kompleksan sociološki fenomen i u centru je kako Marksovih tako i Veberovih socioloških analiza.
Hegel smatra da je birokratija reprezentant opšteg društvenog interesa, dok je ona za Marksa u krajnjoj instanci reprezentant interesa vladajuæe klase u graðanskom društvu. Prema Marksu opšte karakteristike birokratije bile bi:
- tajnost djelovanja,
- zatvorenost prema vani,
- formalizam,
- hijerarhijska poslušnost,
- autoritet i
- karijerizam.
Što se tiæe historijskog nastanka birokratije, Veber smatra da su najbitniji skijedeæi opšti uslovi koji su omoguèili njen nastanak:
- tehnièko-ekonomska neophodnost opšteg regulisanja navodnjavanja (Egipat),
- veèa složenost kulture (moderna država),
- potreba za radom na svim podruèjima i
- socio-politièki zadaci države.
Fenomen birokratije po Veberu odreðuje slijedeæe strukturalne karakteristike:
- birokratija predstavlja trajnu organizaciju saradnje izmeðu pojedinaca koji vrše razlièite funkcije da bi realizovali odreðeni cilj,
- birokratiju karakteriše impersonalno, bezlièno ponašanje. Njena suštinska oznaka je formalizam, tako da svaki pojedinac mora nužno priznavati zakone i djelatnosti u funkciji apstraktnog nareðivanja,- u okviru birokratske organizacije prisutni su odnosi subordinacije, potèinjenost hijerarhijskom autoritetu, što dovodi do izu
zetne efikasnosti birokratske organizacije, birokratska organizacija raspolaže vlastitim materijalnim sred-
stvima, što svakom pripadniku birokratije omoguèava trajnost izvora prihoda.U savremenim sociološkim analizama postavlja se pitanje da li je birokratija sloj ili klasa. U pogledu odreðenja birokraije, mišljenja teoretièara su kontraverzna. Neki smatraju da je ona poseban sloj sa naglešenom tendencijom monopolskog raspolaganja društvenom moæi. Drugi su mišljenja da je ona još uvijek sloj, ali sa izrazito naglaše-
nim tendencijama strukturacije u klasu.

Tehnokratija je sociološki fenomen karakteristièan za tzv. industrijska društva, gdje u sklopu društvene i tehničke podjele rada odreðene grupe ljudi, na osnovu stručnosti i relativno visoke kvalifikacije rada, zauzimaju položaje koordinacije, planiranja, usmjeravanja itd. Pojam je proširen i izvan proizvodne djelatnosti naroèito na sfe
ru države, gdje pod pojmom tehnokratije podrazumjevamo visoke vladine funkcionere, koji zauzimaju najistaknutija upravljaèka mjesta za donošenje odluka o ciljevima i sredstvima globalnog društvenog rasta
i razvoja. Tehnokratija posjeduje sposobnosti, posebno visoki stepen tehnièkog obrazovanja, što je jedinu kvalifikuje da upravlja državom ili mode-rnim preduzećem.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:21 pm

Treci test

PROBLEMI KLASIFIKACIJE GLOBALNIH DRUŠTAVA
Soc. Pokusava formulisati opšte zakone društvenog razvoja, funkcionisanja i prelaska jednog društva u drugo. Svako globalno društvo u okviru različitih strukturalnih nivoa – ekonomije, politike, prava, kulture… ispoljava svoju specifičnost, organizujući specifičan način proizvodnje, posjedujući specifičan sistem političkih institucija. Svakom društvu su svojstvene pojave: proizvodnja, usaglašavanje parcijalnih sa opštedruštvenim interesima – politika, regulacija odnosa posredstvom pravnih normi...
Gurvičeva tipologija globalnih društava: 1)Harizmatičke teokratije (predominacija države i crkve) 2)Patrijarhalna društva (predominacija porodičnih veza) 3)Feudalna društva (pluralizam hijerarhijskih instanci) 4)Globalna društva u kojima preovladavaju gradovi-države (pretvaraju se u carstva) 5)Globalno društvo iz kojeg nastaju počeci kapitalizma i prosvjećeni apsolutizam (sprega monarhijske države i buržoazije)
6)Demokratsko-liberalno globalno društvo 7)Dirigističko društvo 8)Fašističko društvo sa tehno-birokratskom osnovom 9)Plansko društvo na principu centralističkog i kolektivističkog etatizma.10)Plansko društvo na principu decentralističkog pluralističkog kolektivizma.
Marksova tipologija globalnih društava. On pod društveno-ekonomskim formacijama podrazumijeva sveukupnost društvenih odnosa utemeljenih na konkretnom načinu proizvodnje koji obuhvata odgovarajući tip proizvodnih snaga. Marks je izvršio slijedeću klasifikaciju globalnih društava: 1)Prvobitna zajednica 2)Robovlasništvo 3)Feudalizam 4)Kapitalizam 5)Socijalizam tj. razvijeni komunizam.J. Hebermas razlikuje tri tipa društvenih formacija: 1]Formacija koja prethodi visokokulturnoj (temelji se na naglašenoj funkciji starosne dobi i spola) 2]Tradicionalna (gdje je aparat vlasti birokratiziran) 3]Liberalno-kapitalistička (razmjena postaje dominantnom usmjeravajućom silnicom društva).
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:23 pm

PRVOBITNA ZAJEDNICA
U okviru prvobitne zajednice razlikujemo dvije razvojne faze:
Divljaštvo – koje djelimo na niži stupanj (djetinjstvo ljudskog roda), srednji stupanj (pribavljanje hrane i upotrebljavanje vatre), viši stupanj (čovjek pronalazi luk i strijelu i lovi).
Varvarstvo – niži stupanj (proizvodnja glinenih posuda), srednji stupanj (stočarstvo I nastanjivanje u kućama), viši stupanj (obrađivanje zemlje).
Prelazak iz pretklasne u klasnu društveno-ekonomsku formaciju
U Engelsovom djelu “Porijeklo porodice, privatnog vlasništva I države” on povezuje nastanak prvobitne zajednice sa načinom proizvodnje, sa proizvodnom djelatnošću, tako da oblike socijalne organizacije ljudi traži uvijek u načinu reprodukcije materijalnih uslova čovjekove egzistencije. Rad je odlučujići činilac u formiranju čovjeka kao bića. Ono što preobražava prvobitnu zajednicu u klasno društvo je progress u načinu proizvodnje. Posredstvom procesa razmjene uvodi se mjera vrijednosti kao doprinos pojedinca zajednici. Što je društvo razvijenije, sve više se na osnovi podjele rada diferenciraju rukovodeće, organizatorske, trgovačke funkcije. Budući će razvoj svih društveno-ekonomskih formacija karakterisati međusobna sučeljenost dviju osnovnih klasa- klase eksploatora I klase eksploatisanih.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:25 pm

ROBOVLASNIŠTVO
U okviru robovlasništva kao društveno ekonomske formacije formiraju se dvije osnovne društvene klase – klasa robova I klasa robovlasnika u antagonističkom odnosu. Početak robovlasničkog društva nalazimo već u periodu prvih velikih izdiferenciranih oblika društvene podjele rada (u periodu propadanja prvobitne zajednice). Robovi nisu imali nikakvih građanskih prava, u upotrebi metalnog novca funkcioniše novčani kapital, javljaju se kamata i zelenaštvo. Pored robovlasnika i robova tu su I zanatlije, trgovci i koloni (ljudi koji su se bavili obrađivanjem zakupljene zemlje). Dominantni oblik društvene svijesti jeste religija. Razvijaju se prirodne nauke kao m-m, medicina, astronomija, g-g…U fazi razvoja robovlasničkih društava, kao što su bila spartansko, atinsko i rimsko, nazire se raspadanje robovlasničkog društva. U istočnom robovlasištvu (državno vlasništvo nad robovima i aredstvima za proizvodnju), dok je u zapadnom robovlasništvu (individualno vlasništvo nad robovima i sredstvima za proizvodnju). Ono što dovodi do propadanja robovlasničkog društva je antagonistička klasna suprotnost i nehumana exploatacija robova i ropskog rada, liješavanje roba bilo kakvih građanskih prava. Robovi reaguju na izuzetno težak položaj u društvu ustancima protiv robovlasnika, ratovima između robovlasničkih država-gradova. Pretvaranje robova u kolone bilo je početak društveno-ekonomske formacije feudalizma.
FEUDALIZAM
Naturalna i radna renata su osnovne dadžbinske obaveze kmetova prema feudalcu, a kasnije i novčana renta. Karakteristika feudalnog društva podjela na staleže: plemstvo, sveštenstvo, građanski stalež. U vasničkom odnosu su dva pojavna tipa: 1)vlasništvo feudalca nad zemljom i 2)vlasništvo zanatlije nad sredstvima za proizvodnju. U kasnijim fazama seoskoj porodici je omogućeno da proizvodi višak proizvoda i da ih razmjenjuje na tržištu. Robna proizvodnja je već stvorila preduslove za pojavu nove društveno-ekonomske formacije. Povećava se siromaštvo u selima, a bogatstvo u gradovima. Razvoj nauke bio je ograničen važećim crkvenim dogmama. U feudalizmu dalje se razvija društvena podjela rada I proizvodne snage. Razvojem industrije, tehnike javlja se nova klasa – buržoazija.
KAPITALIZAM
Geografska otkrića, osvajačke pomorske expedicije, nagomilavali su bogatstvo. Rezultat otkrića i pronalazaka dovodi do ideologije obožavanja novca i nagomilavanja bogatstva. Akomulacija kapitala u Engleskoj dvojako je “oslobodila” buduće pripadnike radničke klase: 1)sredstva za proizvodnju i 2) radnici su slobodno mogli prodavati radnu snagu na tržištu.
Savremeni kapitalizam
Fundamentalna protivriječnost kapitalizma je protivriječnost između društvenog karaktera proizvodnje i privatnog prisvajanja od strane kapitalističke klase. Da bi kapital u globalnim okvirima spriječio tendencijski pad prosječne profitne stope, prinuđen je da intenzivira exploataciju rada. Moć sve više prelazi iz ruku vlasnika nad sredstvima za proizvodnju u ruke upravljača (menadžera). Engleski sociology Tomas Botomor smatra da su se u posljednjih 20 god. u Engleskoj socijalne razlike između kapitalista i radnika povećale s obzirom na neravnopravnu raspodjelu nacionalnog dohotka.
Tendencije razvoja savremenog kapitalizma O tendencijama razvoja savremenog kapitalizma i ulsaku savremenog kapitalizma u postindustrijsko društvo, Turen analizira tendenciju promjena klasne strukture kapitalističkog društva. Klasnu strukturu budućeg postindustrijskog društva karakterisat će slijedeće klase: 1)vladajuće klase 2) potčinjene klase 3)klasa nezavisnih. Američki sociolog Daniel Bel smatra da opšte tendencije razvoja savremenog kapitalizma potvrđuju tezu da se savremeni kapitalizam kreće ka postindustrijskom društvu. Po Belu tendencije kretanja savremenog kapitalizma prema postindustrijskom društvu govore nam o budućim karakteristikama postindustrijskog društva. Promjene pokazuju da će klasna struktura postindustrijskog društva imati slijedeći izgled: 1)kreatorska elita naučnika i upravljača 2)srednje klase 3)proleterijat. SOciolog Ralf Darendorf smatra da je konflikt u savremenom društvu prisutan između različitih društvenih grupa koje posjeduju različit kvantum moći. Mandel smatra da je primarno obilježje savremenog kapitalizma kriza kapitalističkih odnosa proizvodnje. Sociološke konsekvence razvojne tendencije kapitalizma su: proširenje i intenziviranje klasne eksploatacije n ameđunarodnom planu, neokolonijalizam , borba za interesne sfere, lokalni ratovi. Ekonomske recesije i društvene krize su stalni pratioci savremenog kapitalizma. Tendencije razvoja savremenih kapitalističkih društava pokazuju da će društvena i proizvodna snaga rada biti sve više potčinjavana strogoj hijerarhijskoj kontroli upravljača. Sve je naglašenija na jednoj strain protivriječnost atomiziranja, parcijalizacije rada i radnih snaga posredstvom specifične tehničke i društvene podjele rada, na drugoj strain kapital vrši integraciju pojedinih proizvodžača, objektivno podruštvljujući njihovu proizvodnu djelatnost integrišući ih u međuzavisnu cjelinu uz dalje nastavljanje privatnog prisvajanja.
SOCIJALIZAM
Zadatak socijalizma je ukidanje društvenih odnosa u okviru kojih još uvijek egzistiraju elementi klasnog društva, ukidanje klasa kao krajnji cilj socijalizma. Danas postoji etatistički ili državni socijalizam. Za državni socijalizam karakteristična su obiležja: državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, centralističko upravljanje u privredi I društvu, naglašena uloga partije kao dijela superstructure u svim sferama života. U socijalizmu etatističkog tipa prisutne su tendencije koje objektivno osporavaju produkcioni odnos koji kreiraju i reprodukuju društvene grupe nazvane tehnobirokratija. Birokratija kao nosilac državnog svojinskog monopola i tehnokratija kao činilac reprodukcije državnog kapitala javljaju se kao segment jednog od dijalektičkih polova vlasti koji zahtijeva reprodukovanje dijalektičke suprotnosti u liku drugog dijalektičkog pola vlasti – radne snage. Funkcija tehnobirokratije je trajno razgraničavanje društvenih grupa – vlasnika (sredstava za proizvodnju) i vlasnika (radne snage). Tendencije razvoja savremenog socijalizma
Osnovno obilježje tendencija razvoja savremenih socijalističkih etatističkih društava proizilazi iz tipa vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. U etatističkim socijalističkim društvima uočljiva je tendencija da pozicije vlasti i moći sve više zauzimaju stručnjaci, tj. inteligencija, birokratija u personalnoj uniji sa tehnokratijom. Može se govoriti o hegemonističkim pretenzijama tehnokratije naspram drugih društvenih grupa. Opšte tendencije razvoja savremenih etatističkih socijalističkih društava će u budućnosti istaći problem ekonomske i političke demokratizacije tih društava. Da bi tehnokratija mogla efikasno obavljati funkciju reprodukcije postojećih produkcionih odnosa potrebna joj je pomoć birokratije koja obezbjeđuje nesmetano funkcionisanje proizvodnje posredstvom institucija državne vlasti. Savremena praksa etatističkih socijalističkih društava pokazuje protivriječne tendencije.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:26 pm

POJAM DRUŠTVENOG RAZVOJA
Društveni razvoj čini sveukupnost procesa međusobnog uslovljavanja društvenih pojava koje u krajnjoj instanci dovode do promjene jedne formacije i njenog prelaska u drugu formaciju, gdje su generalne zakonitosti promijenjene. Društveni razvoj je utemeljen na razvoju proizvodnih snaga i, razvijajući proizvodne snage ljudi mijenjaju način proizvodnje, mijenjajući globalne društvene odnose. Koncept društvenog razvoja treba shvatiti kao rezultantu razvoja proizvodnih snagam, ne ekonomističkom smislu. Čovjekova proizvodna djelatnost određena je sveukupnošću ekonomskih, sociloških i drugih uslova čovjekove egzistencije.
Produkcioni odnosi su statički element načina proizvodnje.
Klasna borba
Da bi održala privilegovani položaj u društvu, eksploatorska klasa je i sa stanovišta izgranje koncepta globalnog razvoja društva primorana da trajno potčinjava subordiniranu klasu uz jednovremeno intenziviranje procesa exploatacije, a exploatisana klasa trajno pokušava izmijeniti vlastiti položaj u sklopu klasne structure društva. U nerazvijenim kapitalističkim državama exploatisana klasa pribjegava revoluciji. Klasna protivriječnost je trajan izvor promijena u sklopu društveno-ekonomske formacije. Klasna borba kao pokretačka snaga društvenog razvoja dolazi do izražaja u periodima prelaska iz jedne formacije u drugu. S tim klasna borba utiče na usmjeravanje razvoja materijalnih proizvodnih snaga.
Revolucija
Revolucija je rezultat nepomirljivog sukoba između vladajuće I subordinirane klase. Dvije su dimenzije revolucije:Politička dimenzija revolucije je nasilno preobraženje vladajuće klase. Socijalna dimenzija revolucije je emancipiranje klasa u svim sferama društva. Marks je uočio 1)da društveni konflikt ima trajni karakter, 2)u svakom društvu osnovni konflikt je konflikt između dviju klasa, 3)fundamentalni sociološki princip, 4)pojam strukturalnog antagonizma postoji u svakom društvu kao protivriječnost između dominantne I subordinirane klase.
ZAKONITOSTI DRUŠ. RAZVOJA
Način na koji ljudi materijalno proizvode tj. zadovoljavaju vlastite potrebe odnosno reprodukuju društveno biće jeste opći zakon društvenog razvoja.
Zakon u sociologiji
Po Marksu se zakoni društvenog razvoja odvijaju nužnošću prirodnih zakona. Dokle god čovjek u cijelostima ne ovlada zakonitostima društvenog razvoja, ti zakoni će učesnicima u procesu društvene reprodukcije izgledati kao “prirodni” zakoni. Jedino u okviru robnog načina proizvodnje zakoni razvoja poprimaju privid stabilnosti uz prividno eliminiranje protivriječnosti koje su rezultat povijesnog razvitka društva. Marks uvodi klasu borbu kao factor usmjeravanja dijalektičkih zakona društvenog razvitka. Kapitalistički ekonomski zakoni kao nužni zakoni važe samo za jednu fazu – stadij kapitalizma. Društvo se razvija na temelju objektivnih zakona u okviru kojih se formira čovjek kao subjektivni činilac objektivnog razvoja društva. Radikalni čin klasne borbe uslovljava da društveni zakoni jednovremeno ispoljavaju kontinuelni i diskontinuelni karakter. Def. pojma zakona u sociologiji: Pod pojmom zakona u sociologiji podrazumijevamo opšti, nužan i konstantan odnos između druptvenih pojava.
Društveni determinizam
Determinizam određuje neke opšte uslove čovjekove egzistencije i djelatnosti. Ako pojam determinizma označava međusobno uslovljavanje društvenih pojava gdje je jedna pojava ili skup uslovljava drugu pojavu, možemo reći da društveni determinizam obuhvata tri sfere: 1)tehnološku 2)društveno-organizacijsku i 3)kulturnu. Za svako društvo najznačajniji je deterministički sklop proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. U sklopu determinizma uvijek se jedna pojava javlja kao uzrok a druga kao posljedica. Uzročnost je najvažniji tip uslovljavanja jer ona izražava suštinu društvenog determinizma.
NERAVNOMJERNI RAZVOJ DRUŠTVA
Razvijena društva javljaju se kao društva obilja naspram nerazvijenih društava kao društava siromaštva. Neograničena proizvodnja prouzročuje da gotovo sve društvene klase i slojevi mogu zadovoljiti elementarne biološke potrebe. Ekspanziju proizvodnje prati stalna ekspanzija masovne potrošnje. Čovjekove potrebe su sve više u funkciji uspostavljenog sistema odnosa u društvu utemeljenog na kategoriji moći i vlasti. Društvo obilja i društvo siromaštva prostire se teritorijalno na Zemlji tako da društvo obilja obuhvata bogatu sjevernu poluloptu zemlje, a društvo siromaštva zaostalu siromašnu južnu poluloptu. Razmjena između razvijenih i nerazvijenih zemalja je nejednaka. Neokolonijalizam je uvišestručenje nerazvijenih zemalja u njihovoj zavisnosti od razvijenih zemalja. Sociološka konsekvenca nerazvijenosti jesu ekonomske migracije.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:28 pm

NAUČNO TEHNIČKA REVOLUCIJA
Naučno tehničkoj revoluciji prethodi industrijska revolucija koja je prošla kroz tri fare: 1)pronalazak mašine 2)povezivanje radne mašine sa izumljenom parnom mašinom 3)pronalazak načina upotrebe električne energije. Suštinu naučno tehničke revolucije Radovan Rita dijeli na a)sredstva za rad b)predmeti rada-materijal c)subjektivna strana proizvodnje d)nauka I njena tehnološka primjena.
Karakteristika naučno-tehničke revolucije je univerzalna promjena materijalnih proizvodnih snaga. Automatizacija općenito pospješuje primjenu nauke u proizvodnom procesu. Naučno tehnička revolucija omogućava prevazilaženje despotskog karaktera društvene i tehničke podjele rada koji je karakterističan za kapitalizam i industrijsku revoluciju. Kvalifikacija radova i međusobno povezane i komplementarne jedna drugoj dovodi do tendencije ukidanja razlika u kvalifikaciji između intelektualnog i manuelnog rada, nivop kvalifikacija izjednačavaju. Najnaglašenije negativne konsekvence automatizacije su: 1)Gubljenje inicijative pojedinaca i tendencija ka integraciji te inicijative u automatizirani process. 2)Procesi automatizacije dovode do još intenzivnijeg otuđivanja radnika od sredstava za proizvodnju I od proizvoda vlastitog rada. 3)Naglašen je osjećaj depersonalizacije učesnika u procesu proizvodnje.
Automatizaciju karakterišu proizvodne snage kao dihotomični specifikum načina proizvodnje. Položaj pojedinačnih parcijalnih radnika u kapitalističkom načinu proizvodnjetreba posmatrati i naspram svijesti o kolektivnom karakteru tog odnosa. U sociološko ekonomskom položaju većina naučno-tehničkih proizvodnih radnika osjeća da je objektivno suprostavljena kapitalu i svrhovnosti kapitalističkog načina proizvodnje.
Pod utjecajem naučno-tehničke revolucije kapitalu je omogućeno da stare forme rada pomjera u druge sfere i oblasti do kojih nije naglašeno prodrla naučno-tehnička revolucija. Efekti naučno tehničke revolucijena međunarodnom planu bivaju u funkciji reprodukcije kapital-odnosa I cilj im je produbljivanje klasnih I socijalnih razlikaradničkih klasa u različitim zemljama.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:28 pm

ANEX

Vlasništvo i demokratija
Riječ je o istraživanju promjena u strukturi vlasništva i njihovom uticaju na sadržaj i forme industrijske demokratije u različitim tipovima industrijskih društava. U tom smislu prisutna je komparativna analiza evolucije vlasničkih odnosa u razvijenim zapadnim industrijskim društvima, analiza najznačajnijih promjena u sadržaju i formama vlasništva i njihova refleksija na adaptiranju participativnih formi industrijske demokratije, kao i analiza povezanosti tih formi participativne demokratije sa motivacijama radnika u domenu procesa rada, kreiranja odluka, odlučivanja i saodlučivanja, produktivnosti, rješavanja grupnih konflikata…
Slijedeći aspekti problema su: struktura vlasništva i samoupravljanje kao poseban vid idustrijske demokratije u predratnom BH- društvu, kriza dominantnog tipa vlasništva i stagnacija u razvoju participativnih formi industrijske demokratije u predratnom periodu, transformacija vlasništva u oblike primjene razvijenim tržišnim industrijskim društvima i mogućnosti obnavljanja elementarnih formi participativne industrijske demokratije u BiH u poratnom periodu.
Predmet i cilj: Problem evolucije vlasništva naročito je postao aktuelan u tzv. Postkomunističkim evropskim društvima. Padom komunističkog sistema u istočno-evropskim društvima sva ta društva pristupila su temeljitim promjenama svoje ekonomske, političke i društvene strukture.U tom smislu pokušavaju se afirmisati temeljne društvene vrijednosti zapadne civilizacije: tržišna privreda, politički pluralizam, gradska prava. Predmet istraživanja je uticaj strukture vlasništva na sistem industrijskih odnosa u industrijskim društvima različitog nivoa razvijenosti industrijskih odnosa sa težisštem na najznačajnijim mjerama u sadržaju i formama vlasništva i njihovoj refleksiji na adaptiranje participativnih formi industrijske demokratije.

Cilj istraživanja definisan je kao: 1)pokušaj dobijanja i sistematizacije najvažnijih teoretskih informacija o istraživanom problemu;2)sticanje uvida u postojanje ili nepostojanje društvenih uslova koji bi omogućili obnavljanje elementarnih institucionalnih formi ondustrijske demokratije u BiH u zavisnosti od trendova transformacije vlasništva i 3)formuslisanje prijedloga za riješavanje istraživanog problema u BiH i davanje odgovora na pitanje koji bi bili najprikladniji ostvarivi oblici participativne demokratije s obzirom na trendove transformacije vlasništva.
Definicije ključnih pojmova
Pod pojmom vlasništva podrazumijevamo društveni izraz čovjekovog prisvajanja prirode i njegove vlasti nad tim predmetima. Svojina se pojavljauje kao vlastpojedinaca ili kolektiviteta nad stvari koja moze biti proizvodno sredstvo ili potrošno dobro, a ponekad i duhovna tvorevina. Svojina se pojavljuje i kao društveni odnos između vlasnika, subjekta svojine, koji ima sva ovlaštenja u odnosu na dotičnu stvar pravo upotrebe korištenja, plodouživanja, otuđenja i uništenja, i svih ostalih članova društva koji su iz tih prava isključeni i koji moraju vlasništvo prava da poštuju. Pravno-ekonomska definicija: Vlasništvo ili svojina podrazumijeva skup prava koja određeni pravni subjekt ima u odnosu na određeni pravni predmet. Pod pojmom industrijska demokratija riječ je o višeslojnom pojmu unutar kojeg možemo govoriti sa izdiferenciranim aspektima:
- pojam participacija upotrebljava se kao sinonim za industrijsku demokratiju
- finansijska participacija izražava mogućnost da radnici eventualno zajedno sa sindikatom shodno pozitivnim pravnim propisima o preduzeću i radim odnosima u konkretnoj zemlji, postaju značajnim vlasnicima dijela kapitala preduzeća u kojem su zaposleni, sudjelujući u donošenju odluka na osnovi tzv. prava vlasništva.
Metode
Komparativni metod i metod strukturalno-funkcionalne analize
….Naročito je u ekspanziji moć one one društvene grupe koju Galbrajt imenuje tehnostrukturom čija je osnovica društvene moći kolektivno znanje. Radnici postaju vlasnici sve većeg procenta kapitala. Ova pojava poznata je pod nazivom finansijska participacija. Na taj način dolazimo u situaciju kada su novi vlasnici motivisani da participiraju u upravljačkim mehanizmima preduzeća i da po osnovi prava vlasništva traže novo mjesto u sistemu odlučivanja i upravljanja u tako vlasnički restruktuiriranim preduzećima. Nužno se dolazi u situaciju izbora alternativa u ponašanju koje su dobrim dijelom rezultat vrednovanja vlastitih postupaka ili postupaka drugih sa aspekta najoptimalnijeg postizanja nekog cilja- prije svega zadovoljavanja određenih potreba. Šta preferirati, a šta izbjegavati u pojedinim sferama društvene zbilje od strane individuuma ili grupa odgovor daje sistem društvenih vrijednosti. Tu ulogu filtriranja igraju društvene vrijednosti posebno u sferi izbora strategija ekonomskog i društvenog razvoja. U okviru sociološkog funkcionalizma T. Parsons daje slijedeću definiciju vrijednosti: Vrijednost je element usvojenog simboličnog sistema koji služi kao kriterijum ili standard za izbor između orijentacionih alternativa koje su bitno otvorene u jednoj situaciji. Definicija vrijednosti Arifa Tanovića: Vrijednost se može odrediti kao pojam čiji je sadržaj odnos u kome zadovoljava neku od ljudskih potreba.
Strukturalističko shvatanje razvoja temelji se na stanovištu da su čovjekove djelatnosti determinisane u krajnjoj liniji konstelacijom postojećih materijalnih i metalnih struktura pojedinaca i društvenih grupa. Ponašanje pojedinaca i grupa unaprijed je zadatodeterminističkom sklopovima nadređene i subordiniranih struktura tako da su minimalne šanse izbora alternativa u ponašanju, izbora vrijednosne orijentacije jer je okvir čovjekovog ponašanja egzistentna struktura. Vrijednosne kategorije orijentacije mogu se razvrstati na: 1)primarne (dobro/loše) 2)sekundarne (dobro/zlo, korisno/štetno, lijepo/ružno) 3)tercijarne.
Stanovište etičkog univerzalizma se temelji na konstataciji da pojedinci i grupe trebaju respektovati neke univerzalne etičke vrijednosti koje vrijede za sva društva. Suprotno je stanovište etičkog relativizma: etičke vrijednosti važne samo za neka društva i samo za određeno vrijeme. Razvoj se treba shvatiti kao neravnomjerni s dominantnom tendencijom. Ukoliko je dominantna tendencija progres napretka u razvoju od nižih ka višim stupnjevima može biti riječi o razvoju kao perfekcioniranju, usavršavanju materijalnih proizvodnih snaga. Savremena industrijska društva s tržisšnom privredom i parlamentarnom demokratijom kao i postkomunistička društva pokazuju stanovite znake krize društvene vrijednosti. Temeljne vrijednosti na kojima se temelji ekonomski rast (efikasnost, nacionalnost, profitabilnost, tržište, ekonomska i politička demokratij) rezultiraju rastom gdje se javlja monopolsko odlučivanje o rastu, iskorištavanje ciljeva rasta za vlastite parcijalne interese dovodi do naglašenih društvenih problema (ekološki problemi) koji zahtjevaju urgentno rješavanje. Planiranje kao vrijednost na kojoj je trebalo razvijati privredu i društvo u praksi malo ima zajedničkih elemenata sa ekonomskom racionalnošću i efikasnošću.
Potreba za redefinicijom temeljnih vrijednosti u ovim društvima postaje tim prije urgentnijom ako se ima u vidu činjenica da je birokratijska dominacija društvo učinila nefleksibilnijim, krutim, da je bila uspostavljena svojevrsna diktatura nad potrebama te da će ova društva u budućnosti, ukoliko žele da se priključe progresivnim razvijenim društvima u evropi i šire morati (što već pokazuju na djelu najnovije društvene transformacije u njima) učiniti svojevrsni otklon od diktature nad potrebama, te ekonomski rast i društveni razvoj osloboditi biroktratskog voluntarizma i u vidu kreiranja potrebe od strane birokratije i određivanja modusa njihovog zadovoljavanja na nivou kolektiviteta, ekonomski rast i društveni razvoj uslovno govoreći podvrći kriterijumima privrede i društvene racionalnosti i efikasnosti na bazi civilizacijskih mjerila koja određuju racionalnost i efikasnost u savremenim razvijenim zapadnim industrijskim društvima. Cjelokupan razvoj demokratije, politički i državnih demokratskih institucija uveliko zavisi od razvoja demokratije u sferi industrijskog načina proizvodnje. Da bi se efikasno i efektivno istražio fenomen industrijske demokratije posebno je potrebno analizirati slijedeće njene elemente: 1)organizovanje interesnih konfliktualnih grupa, 2)konstituiranje organa za parlamentarno pregovaranje u kojima se susreću te interesne grupe pokušavajući promovirati vlastiti interes, 3)institucije posredovanja i arbitraže, 4)formalno predstavljanje rada u okviru preduzeća i 5)tendenciju prema institucionalizaciji participacije radnika u industrijskom upravljanju. Bez zajedničke svrhe nema osnove za zajedničke prioritete, a bez prioriteta nema osnova za razlikovanje suprotnih interesa i zahtjeva. Stoga se formira tripartitni sistem industrijskih odnosa gdje se tri strane, vlada, sindikat i uprava pojavljuju kao ključni pregovarači koji kroz pregovore omogućuju donošenje odluka koje stabiliziraju industrijske i društvene odnose i suštinski utiču na ukupnu stabilnost industrijskog sistema. Suupravljanje (suodređivanje, kodeterminacija, sunadziranje) je standardna forma participacije radnika u procesu odlučivanja i upravljanja u preduzeću. Ako pod participacijom u preduzeću razumijevamo pristup u procesu odlučivanja, koji može sadržavati dvije krajnosti – uklapanje odnosno osjećaj obuhvaćenosti, i osporavanje u isto vrijeme – kolektivno dogovaranje postaje privilegirano mjesto participacije. U zap. razvijenim zemljama kolektivno ugovaranje kao jedna od klasičnih participativnih formi industrijske demokratije zauzima jedno od najznačajnijih mjesta u okviru formi industrijske demokratije. Reprezentativna participacija – kada se participacija zaposlenih temelji na kumulativnom procesu učešća zaposlenih u donošenju i kreiranju odluka na jedan duži vremenski interval, za razliku od kolektivnog ugovaranja u čijoj je žiži interesa moment pregovora između aktera pregovaranja. Sindikati su danas u razvijenim zapadnim industrijskim društvima postali jedna od najznačajnijih grupa za pritisak kada zajedno s poslodavcima i vladama na nivou nacije pregovaraju o najširim uslovima pozicije zaposlenih i o njihovoj socio-ekonomskoj sigurnosti (tripartitni odnosi – vlada,sindikat,uprava). Demokratizacija kapitalnih formacija bazira se na predpostavci da će radnici odnosno zaposleni, postavši vlasnici dijela dionica biti, zainteresovaniji da konstruktivno participiraju u razrješavanju sukoba interesa u preduzeću i u društvu, da se povećava stepen motiviranosti za saradnju na svim nivoima organizacije preduzeća između menadžmenta i zaposlenih. Osnovni smisao demokratizacije industrijskih odnosa kroz određene forme participativne industrijske demokratije podjela odgovornosti između socijalnih aktera na nivou preduzeća i društva i reduciranje društvene osnovice za nekontrolisano izbijanje industrijskih i društvenih konflikata na bazi diferencirane interesne strukture menadžmenta, sindikata i vlade. Postoji bojazan da nekontrolirano širenje participativnih formi industrijske demokratije ne ugrozi ekonomičnost preduzeća i produktivnost rada u formi koje su nepoželjne za stabilnost industijskih sistema.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Admin Ned Dec 14, 2008 10:28 pm

EVOLUCIJA VLASNIČKIH ODNOSA U BiH
Etatistički period
Vlasništvo kao temelj postojećeg načina proizvodnje, možemo u određenom sociološkom smislu posmatrati kao matricu reproduciranja klasnih odnosa koja daju pečat globalnoj društvenoj strukturi. U bivšoj SFRJ kao i SRBiH istraživači su konstatovali protivriječan karakter načina proizvodnje koji je uzrokovan sa najmanje tri činioca: 1)protivriječan karakter načina proizvodnje uzrokovan zbog specifičnog karaktera robne proizvodnje 2)hipertofirana uloga države u svim domenima društvenog života koja se kontinuelno osjeća tokom transformacije društva i 3)klasni karakter društvene strukture (proizilazi iz dominacije etatističkog vlasništva).
Strukturalna protivriječnost je organskog karaktera za svaku konkretnu globalnu, društvenu strukturu i stalni je izvor društvenih neusklađenosti i konflikata. U klasnim društvima, pa i u BiH u etatističkoj fazi razvoja, klasno-socijalna struktura je pod neposrednim uticajem protivriječnosti načina proizvodnje. Dominacija državnog vlasništva omogućuje trajo prisutnu ulogu države u regulaciji procesa i odnosa na nivou društvene reprodukcije na nivou globalnog društva reproducirajuću poziciju radnika kao poziciju radne snage koja je predmet eksploatacije od strane rezentanata države. Dominacija državno-svojinskog monopola smanjuje pojam demokratije općenito na bezpogovorno prihvatanje državnih odluka. Nepovoljna privredna struktura u etatističkoj fazi društvenog razvoja reflektovaće se i u kasnijoj fazi društvenog razvoja sa tendencijom usporavanja i stagniranja u svim područima društvenog razvoja. Klasno-socijalna struktura BiH u etatističkoj fazi razvoja konstituisana je od dvije cjeline: 1)transformisanog dijela društva (koji je rezultat klasno socijalnih promjena koje se prije svega manifestuju na planu transformacije individualnog seljaštva) i 2)novostvorenog dijela čija je karakteristika kvantitativno i kvalitativno uvećanje državnog sektora, druga karakteristika je novo drruštveno raslojavanje. Diferenciraju dvije osnovne sfere rada: materijalno-proizvodna i materijalno-neproizvodna. Pri kraju etatističkog perioda dominira, u strukturi ukupnog rada, materijalno proizvodni rad. Socijalne grupe i slojevi vezani za instituciju državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, za centralističko planiranje u privrednom sistemu, za strukture moći i vlasti unutar vladajuće komunističke partije, stiču monopolističku ulogu u procesima uoravljanja društvom i na osnovu zajedničkih sličnih karakteristika može se označiti jednim imenom – državni aparat.
Karakteristika državnog aparata u periodu etatizma je umnožavanje i razgranatost kroz izražen porast društvene moći.
Postetatistički period
Državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju na nivou pravne norme i političkog koncepta transformisao se u jedan novi oblik vlasništva – tzv. društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.
Promjene u strukturi nemanuelnog rada su trojakog karaktera: brži porast inteligencije u odnosu na činovništvo, u kvantitativnom smislu predominacija inteligencije tehničke i humanističke u odnosu na činovništvo u strukturi nemanuelnog rada i promjene unutar samih slojeva nemanuelnog rada ponaosob.
Pod uticajem slobodnijeg djelovanja tržišnih zakona, seljaštvo se sve više transformiše u robne proizvodžače i sve više je u vezi sa društvenim sektorom privrede. Na selo sve više prodiru robnonovčani odnosi koji predstavljaju osnovni izvor socio-ekonomskog diferenciranja seljaštva.
Karakteristika sedamdesetih godina, s obzirom na osnovnu strukturu promjene ostalih ostataka klasnog društva, jeste naglašeno djelovanje sitnosopstveničke stihije i sitnosopstveničkog mentaliteta uslužnih slojeva.U ukupnoj strukturi rada dolazi do povećanja učešća slojeva materijalno neprooizvodnog rada. Procesi uvođenja automatizacije u proizvodnju u proizvodnju nastli kao direktna posljedica naučno-tehnološke revolucije u svijetu. Kvantitativno posmatrano, u ovom periodu zabilježen je brži porast nemanuelnih slojeva u odnosu na manuelne slojeve. Tri su suštinska uzroka koja rezultiraju uvećanjem sloja rutinskog činovništva:
- potreba za administrativno-tehničkim aparatom u privredi
- osnivanje u mnogobrojnih vanprivrednih ustanova i institucija zahtijeva također formiranje odgovarajućeg administrativnog aparata
- decentralizacija vlasti traži uvećan broj administrativnih kadrova na lokalnom nivou.
Tokom transformacije etatističke forme u oblik društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju uznapredovao je proces industrijalizacije, omogućeno je slobodnije djelovanje zakona tržišne privrede, omogućene su stanovite participativne forme, uslovno govoreći, industrijske demokratije kao rezultat procesa šire demokratizacije društva.DA LI JE MOGUĆE OBNAVLJANJE ELEMENTARNIH FORMI INDUSTRIJSKE DEMOKRATIJE U BiH
U BiH razvoj poslije II svj. rata, a pogotovo u periodu establiranja (uvođenje čin, davanje vlasti…) i razvoja društvenog i ekonomskog sistema samoupravljanja, u mentalnim strukturama rada duboko je ukorijenjena jedna važna društvena vrijednost deralijenacija rada kroz participativne forme industrijske i političke demokratije. Bivše samoupravno društvo se oslanjalo na trendove u razvoju industrijske i političke demokratije kakvi su bili prisutni u zapadno-evropskim društvima. Inicijalni impulsi vezani za transformaciju vlasništva u BH društvu otvaraju široke društvene prostore da se dođe i do takvih riješenja koja bi bila u skladu sa najnovijim trendovima razvoja industrijske demokratije u zapadno-evropskim razvijenim industrijskim društvima. Participativne forme industrijske demokratije omogućavaju ono što je u nauci poznato kao upravljanje industrijskim konfliktom. Transformacija vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, transformacija društvenog i državnog vlasništva u određene forme privatnog vlasništva omogućiće da se izvrši uticaj na menadžerske funkcije i na radni okoliš u onom smislu kako je to vec naznačeno u zakonskim projekcijama transformacije vlasništva. Participativna demokratija, dobrim dijelom postojala je kao jedna od značajnih društvenih vrijednosti i kao sastavni element kulture rada.
Admin
Admin
Admin
Admin

Ženski
Broj poruka : 5380
Godina : 49
Datum upisa : 08.10.2008

http://xtratvision.forumxpress.net

Nazad na vrh Ići dole

:deda: Re: ODNOS SOCIOLOGIJE S DRUGIM NAUKAMA

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu